JOVOR
Skoro gledah neki klip na jutubu, radili istrazivanje gde stavili ljude u sobu da sede sat vremena i da se smaraju, i nema nista da se zabavis osim jedno dugme koje povezano na elektrosok, koje kad pritisnes drmne te konkretno struja da zaboli. Ovo je sasvim jasno objasnjeno ljudima - bolece te itd.
70% ispitanika nakon nekog vremena, kad opici dosada uzme i pritisne dugme. Uglavnom jednom, posto boli, ali su spremni svesno na fizicki bol, samo da malo smanje dosadu.
I onda naravno prica o tome kako je dosada mnogo zajeban osecaj i danas kako svim i svacim imamo mogucnost da jednostavno prekinemo to, i sve ovo sto vec znamo, socijalne mreze, igrice, internet (sad ja, vukajlija) itd. To je nebitno za ostatak price, milion puta je pomenuto, svi znamo da nije dobro, mkej.
Onda se nastavlja prica o tome kako je drugo istrazivanje radjeno gde su stavili dve grupe, jednu da se smara i gleda u plafon, a drugu da radi nesto zanimljivo, i nakon toga im dali zadatak koji zahteva neko nekonvencionalno razmisljanje i povezivanje, i tipa ova prva sto se smarala daleko pobedila drugu grupu sa tim koliko je kreativnije pristupila problemu.
I onda prica o psihickim prednostima dosadjivanja (ne meditacije i ammmm opustenosti, nego one najgore dosade jebene, kad krenes da lupkas nogom i da se nerviras) kao najboljoj psihickoj metodi za sopstvenu motivaciju??? opustenost, srecu, kreativnost, promene i milion drugih stvari koje unapredjuju osobu. Po meni, totalno neintuitivno.
Totalno suprotno od onog - nadji unutrasnji mir, balans, srecu i ostalo. Budi uvek sa prijateljima, nemoj nikad da se osetis da hoces da iskocis iz koze od dosade.
Kako god, provalio sam da se odavno nisam dosadjivao. Ne pricam samo o internetu i telefonu i tim kurcima, sto jeste slucaj gde besciljno popunjavam luft u vremenu, nego i ovako. Otprilike kad mi se malo usporile promene u zivotu. U periodu kad bi ustvari trebalo da mi je najdosadnije, dosadne stvari mi ne smetaju vise toliko, a i nema ih toliko. Unutrasnji mir, kurac palac. A globalno gledano mnogo mi veci smor nego sto je bilo kad me sve smaralo.
Znam ja ovo u teoriji, zvuci jednostavno, al sto vise krenem da razmisljam, to vise vidim koliko je paradoksalno. Sta sad, za srecu su korisni dosadni sastanci i cekanje sam sa sobom?
Jel razmisljao jos neko o ovome? Cisto da ubije dosadu?
ROVOJ