Mene više brine to što je opozicija baš kilava... sad ne znam jesu li je oni rasturili, ili je opozicija sama po sebi bezveze. Za vrijeme Slobe si makar imao ozbiljnu opoziciju. I ko klinac sam bio zainteresovan za politiku, i uz ujaka sam dosta toga skonto, i uvijek smo bili protiv Slobe...
Al drugačije je tad bilo i vrijeme. Slobo je bio neko ko je bio simbol izolacije, sankcija, komunjarskih fazona, i svega onog što je nazadno. Pa čak u jednom trenutku i simbol nekog kvazi pacifiste koji je imao te neke momente, dok je tamo padala Krajina... A uz to, tad mi nismo ni znala kakva smo mi sranja pravili kojekude...
I tu je opozicija uspjela da spoji sve elemente koji su dragi narodu, često je bila više nacionalno obojena od SPS-a, pritom je bila proevropska, prozapadna, simbolizovala je neki povratak u normalu, da budemo kao "sav normalan svijet".
I okej, donekle se i jesmo vratili u normalu, i to je tekovina 5. oktobra... za koji i dalje mislim da je bitan datum... ali poslije toga su uslijedila velika razočarenja...
a) prvo da nova vlast nije bila u stanju da brzo napravi reforme koji bi nas približili nekom zapadnom društvu
b) drugo, da ni oni nisu gadljivi na pare i korupciju, i sve ono protiv čega su u načelu bili
c) treće da je promjena mentaliteta ljudi izuzetno težak proces, i vijekovi pod Turcima i decenije pod komunizmom i dalje uzimaju danak
d) da nas ni taj Zapad neće... pokazao se u više navrata jako licemjernim i kao nešto nam obećavaju, mi uradimo ono što oni traže, a onda kurac
e) U međuvremenu se i odnos snaga u svijetu malo promijenio. 90ih je Amerika bila sve i svja, danas je još uvijek dominantna, ali ima sve ozbiljniju konkurenciju
Nakon svih tih razočaranja, poslije 12 godina, dolaze naprednjaci na vlast.
I sad u ovoj novoj konstelaciji opozicija nema toliko jake te neke adute na koje bi igrala:
- da igra na nacionalnu priču, od tog nema ništa, naprednjaci su tu jači, a i nikom danas nije do srbovanja, a još manje do ratovanja
- da igra na proevropsku priču, to isto teško, jer je i SNS deklarativno za EU, a i masa naroda je mnogo evroskeptičnija nego što je bila, i niko ne vjeruje više u priče kao što su bile nekad "ulazimo u EU 2007"
- da igra na priču ekonomije... tu bi se nešto i moglo, mada SNS je ubijedio dosta ljudi da se bore za ekonomiju, možda to i rade u nekoj mjeri šta ja znam... al opozicija bi tu morala biti mnogo jača da bi nešto napravila, sa vrlo jakim ekonomskim programom, i sa sposobnošću da ga ispromovišu, i voljom da ga realizuju
- ostaje još priča o demokratiji, slobodi medija, korupciji, itd. Tu realno ima prostora dosta za opoziciju, jer u tom segmentu je vlast najviše podbacila. Ali to je istovremeno i domen gdje se svaka nova vlast najlakše oklizne, jer moć kvari ljude...
Znači, kad su ti 2 glavne teme ekonomija i borba za demokratičnije i pravednije / poštenije, manje korumpirano društvo, onda moraš biti baš jak da to izguraš, jer to uglavnom nisu teme na koje se dobijaju izbori.
Jednostavno opozicija mora postati kvalitetnija ako hoće da pobijedi. Najviše mi je žao što je DS propao... ne toliko zbog samih ljudi već zbog tradicije, DS je bila institucija na neki način, za većinu drugih stranaka.