i gambi, sve to vazi dok prvi put ne osetis pravu slabost. bilo zdravstvenu, bilo neku situaciju na koju nemas uticaja i slicno, i onda misao da je sve besmisleno i da ti se sve ovo desava potpuno nasumicno je mnogo gadna za psihu.
covecanstvo ne voli pitanja bez odgovora. to nam je verovatno povezano u psihi bez icega, tako funkcionise mozak - dete ima nekog teraca da postavlja pitanja, dobije odgovore i pravi svoju sliku sveta. ako odgovor fali, nastaje nelagodno stanje, pogotovo ako je odgovor uvek bio tu.
prava nauka je zato potpuno nezanimljiva ljudima, tu samo pitanja upickumaterinu, a stavovi i odgovori labavi svi pocinju sa "u principu", "u vecini", "malo je verovatno" i slicna sranja gde stanes pa se pitas: pa pizda ti materina ceo zivot gledas to i sta mi kazes, da ne znas?
taj vakum popunjava crkva, diktator, lik na jutubu sa odgovorima, stric sa samopouzdanjem, drustvo iz srednje itd.
sve u svemu, nije lose deci da kad nesto ne znas kazes ne znam brate. da se naviknu da je zivot to ako oces nesto da naucis.