Imao sam tu fazu negde u ranim dvadesetim, mnoštvo nekih drugara i drugarica se pojavilo, doduše tad sam imao praznu gajbu i živeo sam nekih dve godine pa sam znao da napravim atmosferu a i sve sam im dopuštao da rade, duvalo se, pilo, spavalo, jednom u rok baru pokupim i nekog bajkera iz Vranja fazon, pijan se slomio sa motora na autoputu i tu se isključi kod nas jedva se dovukao, 200 kilometara od kuće, ne znam kako ništa nije slomio, odvedem čoveka da prespava kod mene
Išao sam i ja kod njih, išli smo tako na svirke neke, koncerte, Gitarijadu, međutim posle se to sve nekako rasturilo i svako otišao na svoju stranu, više manje, ali tad se lupalo po dvolitarki pa je bilo i zajedničke perspektive neke da kažem, lep period ali završio se
Nikad se nisam družio sa onima što dođu na prepad među drugare stoje iznad glave i gledaju nas kao na nižu rasu, vrlo neprijatni i izveštačeni ljudi znate ih svi, to su oni što povuku dim od cigare kao da je džoint i strahuju
Ako nemaš burazera sa kojim si nerazdvojan od vrtića i sa kojim si prošao sve ono redno što ide, jedan odnos bez sujete egoizma sranja ičega, kad se kaže idemo 150 km odavde da popijemo kafu, isto tako kad treba da se pocepaju drva ukrade nešto naplati
Idemo
Onda si uskraćen za pola života bukvalno