Ako te psihologija prosečnog Jevrejina iz Aušvica stvarno zanima, čitaj Viktora Frankla (konkretno "Zašto se niste ubili"). Zajebane stvari, uprava se služila raznoraznim ucenama i trikovima koji su zaista davali željenog efekta. Što se Jasenovca tiče, organizovana pobuna se dogodila tek na kraju - prethodno, jedino su braća Romi pružali otpor - neretko, kada su ih vodili da ih pobacaju u reku, uspevali bi da nogama zgrabe ponekog ustašu i povedu ih sa sobom u smrt.
U švapskim logorima, recimo, čuvare su na kraju, u nekih 80% slučajeva činili baš Jevreji, iz više razloga - prvo, ti ljudi su pristajali na ovakvu prodaju duše jer im je obećano da će im porodice biti poštedjene (ovako bi svakako bili poubijani, daj šta daš, oslobodie nas Rusi možda uskoro...I ostalo). Drugo, oni su bivali najkrvoločniji, jer bi, vremenom, počeli da preziru Jevreje što zbog njih bivaju primorani na zlodela koja nikada ne bi počinili (da, psihologija je čudo). Treće, Nemci su mogli da ostanu po strani. I na Golom otoku, 90% mučenja obavljali bi logoraši izmedju sebe, kako bi se dokazali i kako bi izbegli da i sami prodju kroz pakao. To je česta metoda uspostavljanja discipline. Komunisti čuvari, da ih je neko nešto i pitao, rekli bi - mi nismo nikoga tukli.