Postoji dve vrste ateista : "nema" ateisti i "ne znam" ateisti. Prvi se vode svim i svačim, drugi logikom i razumom.
Ljudi koji veruju u slučajnosti hemijskih reakcija i bioloških procesa, i dalje ne pružaju nikakav stav ili teoriju (o nekakvim dokazima da i ne pominjemo) o poreklu elemenata, uslova i ostalog što je neophodno da bi se neki proces uopšte pokrenuo i nečim rezultirao.
"Ako ne veruješ u zagrobni život, nisi religiozan u tradicionalnom smislu te reči" može se odnositi jedino na Hrišćanstvo i Islam - nikako na Budizam, Hinduizam i pregršt drugih religija. Reinkarnacija je daleko starija i od njuejdža i od recimo Hrišćanstva, sama po sebi nema naročitog smisla jer, u slučaju da nisi baš sjajno ljudsko biće i umreš u 45. vratićeš se na zemlju kao kokoška, koza ili glista, i postoje realne mogućnosti da te sopstvena deca pojedu za večeru ili stave na udicu za pecanje (što je samo po sebi malo bezumno). Stoga Tibetanci ne ubijaju životinje, mada, licemerski, neretko jedu meso (Jevreji i košer ishrana imaju sličan problem).
U redu - oduzmi mi Hrista, zagrobni život, ideju dobra i zla - ali moraš mi dati nešto zauzvrat. Odakle potičemo i kuda idemo, zašto da se ne roknem pošto je život već patnja, ili roknem par nekih ljudi i uzmem im sve što imaju kako mi život ne bi bio patnja. Zašto ne postanem deo sns-a i ispišavam se po sirotinji, zašto da te odbranim ako dva tipa krenu da te biju na ulici, pokupim te ako padneš s bicikla ili doniram 200 dinara sms porukom ako ti se dete ne daj Bože razboli. Nemoj samo neke patetične razloge koje uključuju moral i vaspitanje ili fraze poput "svi smo mi ljudi, moglo bi i tebi da se desi" itd. Karmu nemoj ni da mi pominješ.