Iskreno voleo bih kad bi svi ljudi osetili kako je to kad ne moras non stop da vagas izmedju najboljeg odnosa cene i kvaliteta za svaku jebenu glupost, nego samo uzmes ono sto je lepo i kvalitetno, sto ti se najvise svidja.
To vaganje non stop i krpljenje da toboze sve imate vas i dovodi do tog stepena frustriranosti da penite kao epilepticari na pomen odredjenih brendova.
Pa ti to upravo radiš. Neću da sredim fasadu - treba mi za sređivanje kuće iznutra.
Neću na more, treba kupiti kotao i radijatord da se ne grejem vise na pec.
Nemam za novi, ali i BMW 2002. godište je BMW.
To o čemu ti pričaš sa gađenjem se zove odgovornost i imao 10000, 5000, 1000 ili 200 evra nije bitno. Samo se pomera cenovni rang stvari za koje tako moras da merkas. Jer ti sa 5000 e nije vazno koliko kosta tegla ajvara koju kupujes, a sa 200 jeste. Ali ti sa 5000e jeste važno da ne das soma evra za noćenje na moru ako ne moraš.
Poenta je da dok god radis nesto za platu ili vodis biznis koji ne donosi preznacajnu kintu i koji moze da pukne, sve je vaganje. Imas gomilu primera među njujorškim prosjacima koji su radili na Vol Stritu, al' su imali taj mentalitet kao što je tvoj.
Poenta je da je pronalaženje optimalnog zapravo ključ toga da ne budeš uboga sirotinja, a mentalitet "sada sam top, koga boli za neke dugoročnije planove" i jeste razlog što si sirotonja.