Nisam religiozan, mada sam odrastao kao hriscanin pravoslavac. Vjerujem da nesto jeste stvorilo zivot na zemlji, neka visa sila, da li bas bog, neka vanzemaljska rasa, cak noris ili sta vec nije ni bitno, za nas bi to svakako predstavljalo boga. Naucno objasnjenje za nastanak zivota (abiogeneza) je preglupo i prepuno rupa na koje uglavnom odgovaraju sa "pa moramo uzeti u obzir kako je zemlja tad izgledala" a s obzirom da smo nesposobni da ustanovimo sta se tacno desilo i prije samo 20ak godina, slobodno se moze reci da je cijela prica jako labava.
Svakako ne vjerujem na tog nekog dobrog boga koji nas nadgleda i cuva, to je prica bas na nivou deda mraza, svakako smo prepusteni sami sebi, i nema nikakve pravde osim one koju sami stvorimo. Previse zla u svijetu implicira da bog (cak i da postoji i gleda nas) ili ne moze, ili nece da intervenise. Sto znaci da je ili nesposoban ili zao. Ili uopste i ne postoji. Svakako covjek mora zivjeti i ponasati se kao da nema boga, ne moze se oslanjati na njega ako misli da dospije bilo gde.
Mozda grijesim naravno. Ali da uzmemo sve opcije:
1. bog ne postoji - boli me kurac, zivio sam kao da ga nema i nema ga, to je to.
2. bog postoji i zao je - boli me kurac, zivio sam kao da ga nema, i s ponosom cu da "gorim u paklu" umjesto da sluzim sadistu
3. bog postoji i dobar je - imace razumjevanja zasto sam prestao vjerovati u njega, jer ce vidjeti sva sranja koja su me zadesila itd.
Svakako, ne brinem za svoju "dusu".
Eto, opsirno malo, ali nema veze