Ali naravno, američki predsednik je imperator, cezar, čije odluke ne zavise ni od koga, nego ih sam donosi.
Pa postoje i mehanizmi kojima se kontroliše samovolja predsjednika... da ne pričam da je njegova funkcija prvenstveno izvršna, tako da uglavnom u zakonodavstvu i sudstvu djeluje samo posredno, postavljajući pojedince na određene položaje.
definicija "liberala" kao čoveka ispranog mozga, okovanog predrasudama i floskulama koje mu serviraju lažno slobodoumni diktatori može smatrati za regresiju i blaćenje ovog termina, baš od strane onih koji po bazičnoj, onoj pozitivnoj definiciji liberalnosti nisu liberalni.
Ne bih se baš u potpunosti složio da je to pozitivna definicija liberala...
Možda se najveći dio liberala koji u svojstvu glasača učestvuju u političkom životu može podvesti pod tu definiciju, ali se zato jedan vrlo značajan dio aktivista kao i 'liberalnih' političara (a naročito onih uticajnih "krupnih igrača") danas zalaže za neke ideje koje smatraju jedinim racionalnim i svako suprotno mišljenje demonizuju, iako je ono nerijetko bolje utemeljeno na činjenicama. Uz podršku medija su baš uspjeli sve svoje neistomišljenike opštoj populaciji predstave kao neke zlotvore koji nas žele vratiti u srednji, ili rani novi vijek, kada je vladala brutalna eksploatatorska privreda.
Na taj način su monopolizovali slobodu govora... pa se tu možda i najbolje vidi da se liberalizam još nije oslobodio nekih svojih tendencija iz perioda u kom je utemeljen, a među kojima je vjerovatno najopasnija ona želja da se kroz neke dosta podmukle poteze nametne kao neporeciv društveni poredak.
Liberalizam je to nekad postizao povjeravanjem vlasti i mogućnosti uticaja na nju samo određenim građanima, i to onima koji su u onoj vučjoj tržišnoj konkurenciji uspjeli izvući najveći profit, pa možemo reći da su samo oni bili stvarno slobodni u tadašnjem društvu.
Danas, pravo svim građanima garantuje biračko pravo (kako aktivno, tako za mnoge i pasivno), pa je liberalizam morao naći nešto drugo da monopolizuje, a to nešto se ispostavilo kao sloboda govora... i to ne bilo kakva sloboda govora - govorim o potpunoj slobodi govora. Slobodi da pozivaš na nasilje, slobodi da vrijeđaš, slobodi da klevećeš itd.
I ko su sad nosioci te slobode? Evo ovako:
1. žrtve - međutim one dobijaju pravo da budu saslušane od strane značajnijeg dijela društva samo kada je to u interesu političke narative
2. "žrtve" - razna nedojebana razmažena bagra, koja želi biti dio pobjedničkog tima po svaku cijenu
3. "privilegovani tirjanini" - oni koji su uvidjeli svoje "privilegije" i koji se sada gnušaju svoje sopstvene klase i stiču političke i "virtuelne poene" (da, da, retweetovi, lajkovi i shareovi su danas mnogo vrijedniji nego što se to na prvu loptu čini) zalažući se protiv svojih interesa.
Sa druge strane, svaki pokušaj da se preispita takav poredak nailazi na salve vrijeđanja i maltretiranja kojima se nerijetko ljudima uništavaju životi...
Pa znaš kolko je ljudi na zapadu gubilo posao jer izjave nešto što nije u skladu sa "liberalnim" idejama, pa onda nedojebana bagra uzme i smara poslodavce, bojkotuje njihove proizvode i sl. dok se taj neko "ne razapne".
I svakako, sad ti možeš reći "ali to su samo pojedinci"... i jesu uglavnom, ali njihovo takvo ponašanje je obezbjedio ovaj liberalni poredak kojem isto i ide na ruku.
Ako realizacija ideje ne uspe, možda nije problem u ideji, već u realizaciji.
Nije problem u realizaciji ideje, nego je problem u nekompatibilnosti nekih tendencija liberalizma (koje bih ja nazvao i njegovim načelima) i slobode građana... zbog toga se liberalizam kroz brojne reforme i pretvorio u liberalnu-demokratiju, međutim danas se taj demokratski element u potpunosti zaboravlja jer evo vidiš kakva je situacija u SAD.
Nije pobjedio kandidat koji se sviđa liberalima i odjednom se poziva na nasilje, vrijeđa se i sl.