VPrijavaPrijavi se

OI Rio 2016

Arhiva702 odgovora· poslednji 28. avg 2016.
GO
Pokojni Korać je bio gotivan jer je svoje najveće prenose radio pijan, ali je imao kurac znanje.

Koliko si samo lupio Prove. Ne za pijančenje, nego za znanje.

MS

Gonzo, možda je i znao, ali je sve ostalo u senci gluposti kakve je znao da priča. Naravno, nije se mogao kontrolisati kad je gledao Išinbajevu i Klišinu, te je redovno davio majmuna, to je veliki neprofesionalizam. Jeste to znalo biti simpatično, ali boemstvu je mesto negde drugde.

GO

Nisam ja opšte prokomentaisao njegove gluposti kojih je bilo koliko hoćeš u prenosu, osvrnuo sam se samo na deo rečenice gde si baš promašio. Lik je atletiku i plivnje držao u malom prstu.

GV

ma kakav boem, lik je bio klošar i degenčina. imao sam nekog druga sa bogatim roditeljima i pošto smo mi bili u školi tu blizu rts ovaj je jednom kao nešto prolazio i zablejao malo sa tim mojim drugarom i kao pozdravi roditelje pa kako su pa ovo pa ono i tačno se videlo, tu sam shvatio, da je od onih bukvalno klošara koji se čepe bogatim ljudima i prave kontaktčiće i vezice aktivno.

mislim, da je neka druga faca ne bi iz te konverzacije odmah to shvatio ali znajući njegovu njušku i ponašanje mislim da mi je zaključak bio 99 posto tačan

MS

Bohore, ne znam na koga misliš. Mora .jpg. Pre par godina, bio neki butučić u blizini toga i tu radila neka nafurana i prepržena, zvali je Mače iz Misače, najbolji nadimak ever.

BO

Televizija koja je iznedrila jednog Milojka Pantica nema nikakav legitimitet da prica o bilo kakvom komentatorskom poslu. Rts je oduvek bio prepun daveza, neznalica i bolesnih alkosa svih vrsta.

LK

А боме, између Серене и Анке, Анка увек испред.

MS

Ona je lepuškasta samo. Nije nešto zgodna, nema jebozov u faci poput Šarapove, nema dupe, ima one mlečne zube, totalno nesehi.

MS

Napisao bih da je Danilovićeva ćera opasan pičić u najavi, ali se bojim da me Predrag Saša ne nađe preko ajpija i izbode u predelu bubrega.

ЦА

Mladi student jednog sveučilišta krenuo
je u šetnju sa svojim profesorom. Dok
su šetali i razgovarali ugledaše pored
puta par starih cipela koje su, po svemu
sudeći, pripadale siromašnom seljaku
koji je u blizini radio u polju i koji je
privodio kraju svoj posao.
Student reče profesoru: “Hajde da se
našalimo sa ovim seljakom, sakriti
ćemo mu cipele, a zatim ćemo se
skloniti iza grmlja i promatrati njegove
reakcije dok ih bude tražio.”
Profesor mu odgovori: “Mladiću, nikada
se nemoj šaliti na račun tuđe nevolje i
bijede. Budući da si bogat, možeš sebi
priuštiti veće zadovoljstvo od ovoga,
stavi po zlatni novčić u svaku njegovu
cipelu, a tada ćemo se sakriti iza grmlja
i promatrati njegovu reakciju.”
Student tako i učini i obojica se skloniše
iza nekog grma u blizini. Seljak je
završio svoj posao i ubrzo došao preko
polja do mjesta uz put gdje je ostavio
svoj kaput i cipele. Dok je oblačio
kaput, gurnuo je nogu u jednu cipelu i
osjetio da mu je nešto u cipeli. Prvo je
pomislio da je kamenčić, ali ubrzo
shvati da je to zlatni novčić. Sav u čudu
pogleda u novčić, osvrnu se oko sebe, te
poče promatrati novčić neko vrijeme.
Ponovo se osvrnuo na sve strane, ali
nije vidio nikoga. Stavio je novčić u
džep, te krenuo da obuje i drugu cipelu.
Ali njegovo iznenađenje je bilo još veće
kada je i u njoj pronašao novčić.
Odjednom su ga savladale emocije.
Bacio se na koljena, podigao glavu
prema nebu i glasno počeo izgovarati
molitvu u znak zahvalnosti. U njoj je
govorio o svojoj bolesnoj i bespomoćnoj
ženi i svojoj djeci koja su bez hrane, a
zahvaljujući nevidljivoj ruci koja mu je
poslala novac, oni će biti spašeni.
Student je ostao duboko ganut i sa
suzama u očima. Profesor ga upita: “Da
li bi bio sretniji da si se našalio sa ovim
seljakom nego što si sada?!”
Mladić mu odgovori: “Profesore, naučili
ste me lekciju koju nikada neću
zaboraviti. Sada stvarno razumijem ove
riječi koje prije nisam: "Više je
blagoslovljen onaj koji daruje, nego
onaj koji prima!“

SO

Цар
Mladi student jednog sveučilišta krenuo
je u šetnju sa svojim profesorom. Dok
su šetali i razgovarali ugledaše pored
puta par starih cipela koje su, po svemu
sudeći, pripadale siromašnom seljaku
koji je u blizini radio u polju i koji je
privodio kraju svoj posao.
Student reče profesoru: “Hajde da se
našalimo sa ovim seljakom, sakriti
ćemo mu cipele, a zatim ćemo se
skloniti iza grmlja i promatrati njegove
reakcije dok ih bude tražio.”
Profesor mu odgovori: “Mladiću, nikada
se nemoj šaliti na račun tuđe nevolje i
bijede. Budući da si bogat, možeš sebi
priuštiti veće zadovoljstvo od ovoga,
stavi po zlatni novčić u svaku njegovu
cipelu, a tada ćemo se sakriti iza grmlja
i promatrati njegovu reakciju.”
Student tako i učini i obojica se skloniše
iza nekog grma u blizini. Seljak je
završio svoj posao i ubrzo došao preko
polja do mjesta uz put gdje je ostavio
svoj kaput i cipele. Dok je oblačio
kaput, gurnuo je nogu u jednu cipelu i
osjetio da mu je nešto u cipeli. Prvo je
pomislio da je kamenčić, ali ubrzo
shvati da je to zlatni novčić. Sav u čudu
pogleda u novčić, osvrnu se oko sebe, te
poče promatrati novčić neko vrijeme.
Ponovo se osvrnuo na sve strane, ali
nije vidio nikoga. Stavio je novčić u
džep, te krenuo da obuje i drugu cipelu.
Ali njegovo iznenađenje je bilo još veće
kada je i u njoj pronašao novčić.
Odjednom su ga savladale emocije.
Bacio se na koljena, podigao glavu
prema nebu i glasno počeo izgovarati
molitvu u znak zahvalnosti. U njoj je
govorio o svojoj bolesnoj i bespomoćnoj
ženi i svojoj djeci koja su bez hrane, a
zahvaljujući nevidljivoj ruci koja mu je
poslala novac, oni će biti spašeni.
Student je ostao duboko ganut i sa
suzama u očima. Profesor ga upita: “Da
li bi bio sretniji da si se našalio sa ovim
seljakom nego što si sada?!”
Mladić mu odgovori: “Profesore, naučili
ste me lekciju koju nikada neću
zaboraviti. Sada stvarno razumijem ove
riječi koje prije nisam: "Više je
blagoslovljen onaj koji daruje, nego
onaj koji prima!“

YO

ау, нисам знао ситуацију у том нагорно-карабаху. добро се јермени боре. подршка, браћо!

LM

A jbg, ovako kad je samo 12 mečeva, može možda i da ga iznenadi neku partiju pa da posle igra neki bunker do kraja. Eee kad se samo setim, '84.god, Moskva, Karpov i Kasparov igraju 48 partija i opet se ne zna pobednik, e to je za mene meč za titulu!

LM

Ne znam da li ću za njega da navijam, mislim jeste autsajder i to, ali za neke druge ljude sam navijao na turniru kandidata, pa ih on nasamario, a da i ne pričam o svetskom kupu kad je takoreći oteo Svidleru titulu, samo što pištolj u ruci i čarapu na glavi nije imao. Navijaću za napadački šah, što manje dosadnih otvaranja (čitaj: Berlina). A na igrama, za naše, naravno, da uzmu makar koju medalju! AV rekao uzimamo bar dve, država ulaže! Pozdrav, Truće!

BO

Pre oko godinu dana kad sam popunjavao za vizu za Azerbejdzan, jedno od pitanja- da li ste poslednjih godinu dana posecivali nagorno karabah i kojim razlogom... Svega mi. Zamisli Mongola recimo dolazi u Srbiju i pitanje na formularima jesbio na Kosovu i sto. Jebu ih Jermeni tamo ko suznje.

MS

Zaključajte ovu temu bog vas jebo. Kapiram da je ovo izašlo iz okvira odavno završene Olimpijade, ali iritira da je previše živa tema sa ovim naslovom.

Prijavi se na vukajlija.com da bi odgovorio.Prijavi se