prijava

Hemingvej - Selindžer - Bukovski

198 odgovoraposlednji 18. apr 2016.
.,

ХЕМИНГЕЈ 3

БУКОВСКИ 2

КИСИНЏЕР 1

ДАЉЕ ИДЕ, ДАЉЕ ИДЕ, ДАЉЕ ИДЕ?

.,

АХАХАХА ОСЕЋАМ ДА ОБЛАК БРТ САД ДОБИЈА ЕПИНАПАД ЈЕРИ НЕМОЖЕ ДА ОБРИШЕ ТЕМУ КОЈА ЈЕ БИЛА УНАПРЕД ОСУЂЕНА НА ГРАНАТИРАЊЕ

Nije da mi je prijatno, ali ću pokušati da preživim

.,
oblakmatori
Nije da mi je prijatno, ali ću pokušati da preživim

♥♥♥♥♥♥♥♥

TU

Evo Bukovski - sabrana dela sabijeno, da ne morate da čitate sve.
Siromašan, maltretira ga ćale, ne voli ga niko, prebubuljičav tinejdžer, ide tamo-ovamo po Americi kao nešto piše, jebe, piše, zapošljava se kao nosač/vozač/poštar/prodavac, jebe, daje otkaz, zapošljava se, daje otkaz, jebe, jebe, pije, daje otkaz, ali su mu rekli da je već dao, pa onda, pije, seli se, jebe...
repeat
pije; jebe; zaposli se; kladi se; da otkaz; seli se;

E, da: Hemingvej > Bukovski > Selindžer

RA

E čitao sam Hemingveja i moram reći da mu je Robinzon Kruso odlična knjiga.

PS

A Farewell to Arms
(Збогом оружје)
Хемингвеј, мислим да је то довољно рећи. Пре свега реалстично. Нема улепшавања, нема шминкања дела. Сам Буковски је у Блудном сину написао: "Драјзер није био за мене. Шервуд Андерсон јесте. А онда се појавио Хемингвеј. Које узбуђење! Он је знао како да положи реченицу. Уживао сам. Речи нису биле досадне, речи су постале ствари које могу да ти покрену дух. Ако их читаш и препустиш се њиховој магији, могао си да живиш без патње, с надом, без обзира шта ти се десило".
И даље стојим при ставу да је Буковски најбољи у такмичењу лоших Хемингвеја. Једноставно, Хемингвеј то искрено ради. Притом, динамичан и сјебан живот, у комбинацији са биполарним поремећајем, претеривањем са алкохолом и осталим срањима су му заиста обезбедили тону материјала за писање. И то је урадио врхунски.
(9/10)

БД

Hemimgveja nisam citao, Selindzera jesam ali nesto me smorio preljuto (ako se secam dobro bilo je pre 4 godine) a bukovski je podosta uticao na stasavanje mene kao licnosti

OB

Meni je ovo nenadmašno... kaki kurac tolstojevski

Jednom, davno, kad je Simoru bilo osam a meni šest godina, naši roditelji su priredili zabavu za šezdesetak ljudi u naše tri i po sobe u starom hotelu Alamek u Njujorku. Zvanično su se povlačili iz varijetea, i ta prilika je bila koliko dirljiva toliko i svečana. Nama dvojici dopustili su da negde oko jedanaest sati ustanemo iz kreveta i vidimo sve to. A nismo samo gledali. Na molbu prisutnih, čemu se nimalo nismo protivili, igrali smo, pevali, prvo pojedinačno, a onda zajedno, kao što već često rade deca iz našeg
miljea. Ali uglavnom smo samo stajali i posmatrali.
Negde oko dva noću, kad je počelo opraštanje, Simor je zamolio Besi - našu majku - da mu dozvoli da gostima koji odlaze donese njihove kapute, okačene, prebačene, razbacane i nagomilane po čitavom stanu, čak i preko donjeg dela kreveta naše usnule mlađe sestre. On i ja dobro smo poznavali oko desetak gostiju, još toliko njih samo po viđenju ili po čuvenju, a ostale vrlo malo ili nimalo. Morao bih da dodam i to da smo već bili u krevetu kad su svi oni stizali. Međutim, posmatrajući goste tokom nekih tri sata, smeškajući im se, s ljubavlju, mislim, Simor je - a da prethodno nije postavio nijedno pitanje - doneo skoro svakom gostu, pojedinačno ili za po dvoje odjednom, bez ijedne zabune, baš njihove kapute, a svim muškarcima i njihove šešire. (Sa ţenskim šeširima imao je mahh problema.) Dobro, ne mogu baš da tvrdim kako je takav podvig tipičan za jednog kineskog ili japanskog pesnika, a pogotovo ne želim time da kažem kako ga to čini onim što jeste. Ali ipak verujem da ako kin eski ili japanski poeta ne zna već na prvi pogled koji je čiji kaput, onda njegova poezija ima veoma slabe izglede da ikad sazri. A osam godina je, po meni, gotovo krajnja starosna granica kada ta veština mora već biti savladana.
VA
Meni je ovo nenadmašno... kaki kurac tolstojevski

Ako uspeš da proceniš ko je bolji slikar: Dega ili Polok, onda možeš i takva poređenja...

VA

H. Miler
V. Fokner
V. Vitmen
Dž. D. Selindžer
E. A. Po
V. Vulf
E. Birs
S. Plat
Č. Simić

Ameri koje volim da čitam, poređano nasumično. A ima još, a Hemingveja onako, podnosim, a Bukovskog ne volim.

VA

Dobro, ali mi nekako Tven dođe pisac za omladinu u odnosu na Vitmena. Kao i Melvil, koji je njima obavezna lektira, recimo. Čitam neke američke kritike, porede Melvila i Dostojevskog, pa, o, jebem mu sunce...

OB

Čini mi se da je Melvil dosta opštiji ili univerzalniji pisac, pošto, iako obojica vrše izvesne problematizacije, Melvil iskače iz same kulture... dok mi je opet dostojevski previše vezan za rusiju, posebno možda u bednim ljudima

VA
dok mi je opet dostojevski previše vezan za rusiju

Onoliko koliko je Niče vezan za Nemačku, na primer, ili Gete za Nemačku, ili Ruso za Francusku. Mislim da grešiš, da je obratno. Dostojevski se bavi svim pitanjima koja su mučila ljude u 19. veku - smislom morala, religije, društvenim uređenjem, budućnošću društva, psihologijom pojedinca. To što je priča smeštena u Rusiju ne znači ništa. Raskoljnikov je student u Petrovgradu, a Napoleon je u Parizu, s tim što Raskoljnikov pokušava da razreši pitanje Napoleona i ljudske moralnosti, činjenja zla zarad postizanja dobra. Ivan Karamazov je evropski intelektualac, Luter koji gađa Đavola mastionicom. Fjodor Pavlovič je matori De Sad... Nemoj da te čista promena scenografije zavara.
A bre, osim toga, Dostojevski je otac modernog romana, a Melvil pisac Mobi Dika :) Doduše, samo sam Mobi Dika čitao od Melvila. To bi bio njegov najpoznatiji roman, valjda. A kad staviš Braću Karamazove pored Mobi Dika - pogledaj šta je univerzalnije, uticajnije, kompleksnije. Tu mi Melvil više dođe kao pisac za omladinu. Nije zahvalno porediti dva takva dela, ali je moguće, zbog istog perioda u kojem su nastala. Mobi Dik počinje i završava svoju ulogu sredinom 19. veka, a Karamazovi... Šta da napišem više.

Tema je u Arhivi i zaključana je, tu se više ne odgovara.