prijava

Kosmopolitine pouke o moći TEMA NA KOJOJ MOŽE DA SE OBJEDINI SVE VEZANO ZA KOSMOPOLITU, NE ZATRPAVATI FORUM NOVIM TEMAMA INAČE BANUJEM, SAMO OVA OSTAJE OTKLJUČANA!

450 odgovoraposlednji 17. jun 2017.

lepe misli dodao bih

ЦА

Granjka, kada neko koristi drugo lice jednine u nekom indoevropskom jeziku, to znači da on vrši komunikaciju sa drugom osobom. Da sam animista, verovao bih da je neka viša sila greškom dušu koja je bila namenjena kamenu za kiseli kupus greškom podarila fetusu koji se razvio (doduše samo delimično) u humanoidno biće koje se učlanilo na Vukajliju kao "Granjka". Ipak- trebalo bi da si sposoban da shvatiš takav način komunikacije ako pripadaš primatima. Dakle, pomozi sebi i hospitalizuj se dok ne bude prekasno.

GR

Царе, још једном те молим да ми опростиш што сам ти се ругао. Нисам знао да си толико загазио у своју болест, мислио сам да се зајебаваш, али твоје стање је баш, баш тужно... Извини још једном, прашћај, било је из незнања.

ЦА

Granjka, smirenje nakon odbijanja neprijatne dijagnoze je prvi korak ka izlečenju, ako tako nastaviš, možda ćeš uspeti polako da zaustaviš progresiju poremećaja, a možda i da se izlečiš.

GR

Бонапарта, хвала што ми преносиш своја лична, богата искуства као да су ми потребна, мада чини ми се да твој процес излечења још није готов. Нисам лекар, па не бих коментарисао даље. Шта ти кажу лекари? Иде ли ти то на боље?

CH

Kosmo, nemoj zaključavati temu bar još dve stranice, taman za toliko imam kokica.

Realno Granjka ima bolje argumente od Cara.

GR

Куплунже, ја се осећам царски, за Цара Бонапарту не знам. Обојица смо књишки мољци на неки начин, тачније пацови - колега је подрумски пацов мемљиве историје, а ја сам канцеларијски пацов прашњаве геодезије.

ЦА

I taman kada se čovek ponada, Granjka se vrati u "Bonaparta" fazu. Kao što rekoh, kognitivni poremećaj ne dozvoljava kvalitativno ocenjivanje, ali ovaj put me bar nisi poistovetio sa imaginarnim lekarima, što znači da si sad sveden na imaginarnog Hansa iz Donje Saske i imaginarnog Vučića koji komunicra s tobom preko Vukajlije. Uklanjanje imaginarnih identiteta vodi ka ublažavanju urođenih kognitivnih poremećaja, i u moguće izlečenje kod lakših slučajeva. Ukratko, raduj se, Granjka, možda se i izlečiš ako se prijaviš kod preko ti potrebnog psihijatra.

GR

Бонапарта, ево зваћу те Царе, ако ти то помаже, само немој да се нервираш толико, није добро. Него, видим да си добро поткован из те области, па ме занима - има ли напретка та твоја терапија? Јел ти боље?

PP
I taman kada se čovek ponada, Granjka se vrati u "Bonaparta" fazu. Kao što rekoh, kognitivni poremećaj ne dozvoljava kvalitativno ocenjivanje, ali ovaj put me bar nisi poistovetio sa imaginarnim lekarima, što znači da si sad sveden na imaginarnog Hansa iz Donje Saske i imaginarnog Vučića koji komunicra s tobom preko Vukajlije. Uklanjanje imaginarnih identiteta vodi ka ublažavanju urođenih kognitivnih poremećaja, i u moguće izlečenje kod lakših slučajeva. Ukratko, raduj se, Granjka, možda se i izlečiš ako se prijaviš kod preko ti potrebnog psihijatra.
Бонапарта, ево зваћу те Царе, ако ти то помаже, само немој да се нервираш толико, није добро. Него, видим да си добро поткован из те области, па ме занима - има ли напретка та твоја терапија? Јел ти боље?

http://citymagazine.rs/wp-content/uploads/2013/10/dimbo_portre-660x510.jpg
dva jebena dimitrija vojnov se svadjaju

СТ

космополита, ако већ пушташ јајнике овуда, одбануј небитну и ћилма

није да ми недостаје ћилмо, али који курац су они и даље у бану, а расни добио одбан после 2 сата

хајде сад да те видимо ШМЕКЕРКО ;)

ПУ

Svidjela mi se jedna djevojka. Dugo vremena sretao sam je u čaršiji i u džamiji na svakom vaktu, i odlučio sam otići njenom babi. Primili su me iako sam došao sām. Fina porodica, bogobojazna, Allah im dao svako dobro, baš su me lijepo ugostili... I uz dugi razgovor i sva ta ispitivanja: ko sam, šta sam i odakle sam, babo je pristao da mi dā svoju kćerku, naravno, ako se i ja njoj budem dopao. Emina, krupne oči, osmijeh, Allaha mi, pokupio sav sjaj dunjaluka, stidna kao i uvijek, sjela je pored svog babe, pa kao da je zablistala kad me vidjela, ili mi je to šejtan došaptavao da me umisli...
Znala je šta je u pitanju, jer je njena mati, dok smo njen babo i ja uz kahvu razgovarali, otišla po nju. Sigurno joj je i rekla da sam došao da je prosim. Malo sam se začudio kad ju je babo odveo u drugu sobu, rekavši meni da želi da s njom nasamo popriča. Obuzeo me neki strah, možda sam pogriješio što ne povedoh gradskog hodžu da priča umjesto mene, iako je babo izgledao oduševljen kad je čuo moju priču. Kad eto ti babe, ali bez Emine. Onako, s nogu, reče mi: “Pristala je.”
U istom trenutku srce mi skoči haman za kragnu košulje, iste one što sam pozajmio od Meše, sav sretan, kao da mi je dao cijeli dunjaluk, ali kako me usreći njegova prva rečenica, strah u kosti zadala mi je njegova sljedeća rečenica: “Za nekoliko dana pozvat ćemo te, inšallah, da ti kažemo za mehr. Otad me drži neka mučnina i bojazan, koliko će reći, jer, iako radim, nemam prebijene pare osim nešto sitno na banci što sam čuvao za fakultet koji sam imao nijet upisati. Ali, bio sam spreman i njega žrtvovati za Eminu, o kojoj bih mogao danima pričati. Nikada se tako nisam zaljubio...
Prošlo je sedam dana i zvali su me. Nisam se baš toliko sredio kao prvi put, ali sam opet stavio svoj najdraži misk i ovaj put obukao svoju bijelu košulju i hlače na peglu, koje mi baš i nisu pristajale jer sam previsok, ali je bilo bitno da izgledam dotjerano. Ovaj put babo me dočekao na avliji, ipak je ljeto, dani, hvala Allahu, svi potaman topli, baš osvježavajući . Malo smo prošetali kroz njihovu, Boga mi, poveliku avliju i nije me pitao ništa novo, osim kako je na poslu i kako je moj babo, za kojeg sam mu rekao da ga nisam dugo vidio i da je bolestan. Moji odgovori bili su kratki, primijetio se strah.
“Znaš, sinko”, reče mi, “moja je kćerka odredila mehr i nadam se da ti neće biti plaho...”, i već tada su mi se noge odsjekle. “Ona bi da, kad se vjenčate, obećaš da ćeš napamet naučiti sure El-Bekara i El-Kehf, jer su joj to najdraže sure...” Nije ni završio, a ja sam ga zagrlio kao svog babu kad mi donese sa posla neke čokoladice i smoki, kao da mi je opet ponovo dao cijeli dunjaluk, subhanallah! Emina, koja je mogla tražiti sve bogatstvo koliko je lijepa, baš ta Emina od mene traži da naučim sure koje već upola znam. Subhanallah, hanuma moja...

СТ

хахахах како су профи налепили нови текст у облачић

Владимир Путин

Svidjela mi se jedna djevojka. Dugo vremena sretao sam je u čaršiji i u džamiji na svakom vaktu, i odlučio sam otići njenom babi. Primili su me iako sam došao sām. Fina porodica, bogobojazna, Allah im dao svako dobro, baš su me lijepo ugostili... I uz dugi razgovor i sva ta ispitivanja: ko sam, šta sam i odakle sam, babo je pristao da mi dā svoju kćerku, naravno, ako se i ja njoj budem dopao. Emina, krupne oči, osmijeh, Allaha mi, pokupio sav sjaj dunjaluka, stidna kao i uvijek, sjela je pored svog babe, pa kao da je zablistala kad me vidjela, ili mi je to šejtan došaptavao da me umisli...
Znala je šta je u pitanju, jer je njena mati, dok smo njen babo i ja uz kahvu razgovarali, otišla po nju. Sigurno joj je i rekla da sam došao da je prosim. Malo sam se začudio kad ju je babo odveo u drugu sobu, rekavši meni da želi da s njom nasamo popriča. Obuzeo me neki strah, možda sam pogriješio što ne povedoh gradskog hodžu da priča umjesto mene, iako je babo izgledao oduševljen kad je čuo moju priču. Kad eto ti babe, ali bez Emine. Onako, s nogu, reče mi: “Pristala je.”
U istom trenutku srce mi skoči haman za kragnu košulje, iste one što sam pozajmio od Meše, sav sretan, kao da mi je dao cijeli dunjaluk, ali kako me usreći njegova prva rečenica, strah u kosti zadala mi je njegova sljedeća rečenica: “Za nekoliko dana pozvat ćemo te, inšallah, da ti kažemo za mehr. Otad me drži neka mučnina i bojazan, koliko će reći, jer, iako radim, nemam prebijene pare osim nešto sitno na banci što sam čuvao za fakultet koji sam imao nijet upisati. Ali, bio sam spreman i njega žrtvovati za Eminu, o kojoj bih mogao danima pričati. Nikada se tako nisam zaljubio...
Prošlo je sedam dana i zvali su me. Nisam se baš toliko sredio kao prvi put, ali sam opet stavio svoj najdraži misk i ovaj put obukao svoju bijelu košulju i hlače na peglu, koje mi baš i nisu pristajale jer sam previsok, ali je bilo bitno da izgledam dotjerano. Ovaj put babo me dočekao na avliji, ipak je ljeto, dani, hvala Allahu, svi potaman topli, baš osvježavajući . Malo smo prošetali kroz njihovu, Boga mi, poveliku avliju i nije me pitao ništa novo, osim kako je na poslu i kako je moj babo, za kojeg sam mu rekao da ga nisam dugo vidio i da je bolestan. Moji odgovori bili su kratki, primijetio se strah.
“Znaš, sinko”, reče mi, “moja je kćerka odredila mehr i nadam se da ti neće biti plaho...”, i već tada su mi se noge odsjekle. “Ona bi da, kad se vjenčate, obećaš da ćeš napamet naučiti sure El-Bekara i El-Kehf, jer su joj to najdraže sure...” Nije ni završio, a ja sam ga zagrlio kao svog babu kad mi donese sa posla neke čokoladice i smoki, kao da mi je opet ponovo dao cijeli dunjaluk, subhanallah! Emina, koja je mogla tražiti sve bogatstvo koliko je lijepa, baš ta Emina od mene traži da naučim sure koje već upola znam. Subhanallah, hanuma moja...

православна тл;др верзија:

ако хоћеш са мном
мораш да знаш
символ вере
и оче наш

CC

Ako će na bakljave i urmašice mora da zna koordinate Meke. I metodom triangulacije da nađe na mapi.

Tema je u Arhivi i zaključana je, tu se više ne odgovara.