Svaka odluka se u svom krajnjem obliku može svesti na učiniti ili ne učiniti nešto. Ja sad želim npr. da pomerim svoj kažiprst, i trenutak pre slanja tog signala motoričkom delu mozga koji potom izvršava naredbu, imam slobodu izbora želim li to da učinim ili ne. Sad izvršenje nekih složenih odluka zahteva niz složenih motoričkih operacija, dok za neke jednostavnije, dovoljno je treperenje glasnih žica, pomeranje jednog zgloba na prstu itd.
Te motoričke operacije mogu se svrstati u određene celine, a pre svakog izvršenja te grupe operacija čovek može da donese slobodnu odluku želi li to da uradi ili ne (naravno kroz istoriju se dosta polemisalo da li je to tako, da li imamo zapravo slobodnu volju da sami činimo te operacije, brain in a vat i te priče, ali sopstveno iskustvo nam govori da ipak možemo samostalno da odlučimo iako nam niko to ne garantuje).
Složenost operacije ne podudara se uvek sa moralnom složenošću nekog postupka. Npr. ti jednostavnom motoričkom operacijom kao što je pokretanje kažiprsta možeš odsvirati ton na klaviru, kliknuti taster na mišu, ali i okinuti obarač na pištolju, aktivirati detonator... Ono što prethodi toj odluci jeste savesna odluka, zasnovana na iskustvu, načinu razmišljanja, a ja bih dodao i unutrašnjoj moralnosti, tj. stupnja savesti svakog pojedinca koji donosi odluke.
Vidim da ću se raspisati ako nastavim ovako, a umoran sam, poenta posta je da je neko moje viđenje sledeće: čovek poseduje slobodnu volju nezavisno od intelektualnog nivoa, rase, religije, doba u kom je živeo, koja u datom trenutku odlučuje i naređuje izvršenje motoričkih operacija koje dovode do određenih posledica (u ovom slučaju moralnih), koja je blisko povezana sa unutrašnjom moralnošću koja donosi odluku izvršiti ili ne. A ta unutrašnja moralnost "uvek zna" da li taj skup operacija koji se svodi na izvršiti ili ne izvršiti čini ispravan moralni postupak. Ona je nesvesna, poput refleksa, ali i svesna, poput misli. U slučaju malog vremenskog intervala za odluku postoji mogućnost greške pod afektom, ali svesni deo te moralnosti kasnije podstiče osećaj kajanja za tu grešku.
O poremećajima, psihopatologiji, o starosnoj dobi sticanja te unutrašnje moralnosti, o njenom ignorisanju i kakve sve ovo veze ima sa temom možda nekom drugom prilikom, zaspao sam.
edit: naravno postoje i nesvesne motoričke radnje, refleksi, ali razmatrao sam samo svesne jer su one od značaja za moralne odluke