Nebitno je to da li bi oni sad ukapirali kventnu jednacinu (po meni, najjace da ne bi, njutn na primer izbacio kalkulus a da ne ukapira matematiku koju koriste kvantni fizicari).
pravite grešku i uzimate pojedinačne osobe kao merilo, umesto da se vrednuje metoda koja je dovela do rešenja nekog problema.
dobro, evo zakon gravitacije Fg= Gm1m2/r^2 se razvijao od Aristotela do njutna. U aristotelovo vrijeme recimo masa nije bio definisan pojam. Aristotel baci kamen i razmislja: kako to da kad se kamen odvoji od moje ruke on nastavi da se krece? Onda pocne da mu padaju na pamet prve originalne ideje. Odakle mu? Filozofira. Onda kad dobije ideje koje su u skladu sa njegovi filozofskim ili cak i religijskim principima i vjerovanjima (koja uopste nisu za potcijeniti jer da ih nema, ne bi doslo do varnice koja stvori ideju), on tu ideju razvija, stvara hipotezu, teoriju, zakon, i onda se to utemelji kao nauka, tj. kao dio nauke fizike.
U Ajnstajnovim religijskim shvatanjima nije bilo mjesta za princip neodredjenosti (znas ono God doesn't play dice). Moze biti da je pogrijesio, posto kvantna mehanika napreduje. Opet, njegova filozofija univerzuma ga je dovela do njegovih teorija.
Lajbnic je matematiku razvijao kao najbolji nacin da iskaze svoje filozofske stavove i istine.
Kako ja kapiram, religija i filozofija rode nauku i uvijek mogu da joj se mijesaju u posao.
Neiskusan sam malo u postovanju o ovome ali jebiga sad :D