Većina ateista koje sam sreo kao razlog za prezir prema religiji navodi "to je glupo, Bog ne postoji, to su gluposti aaaaaaarghhhaaaaa garrsahfjhfkjahfkjsbfh! Je li iko viđeo tog Boga grahhahahlallhhhhh gruuuuooooh"... zzzzz važi...
To mi dođe kao ono kad u osnovnoj imaš fudbalski turnir pa svi dođu u crnim šorcevima i bijelim majcama i onda lik koji je u drugačijem, autfitu, da se tako fensi izrazim, kuka kako trebaju svi da se uniformišu kao on.
Opet, ima i onih koji imaju neku ideju tipa da se ne bacaju pare na duhovne institucije da bi se moglo više uložiti u nauku pa se time i unaprijediti život ljudi i poštujem to ali i dalje mislim da ljudi koji iskreno vjeruju u postojanje nekog višeg bića dosta energije za život dobijaju iz same vjere pa samim tim imaju pristojnu mentalnu higijenu koja je jedan od glavnih uslova za dug životni vijek, čije je produženje jedan od glavnih ciljeva nauke.
(Mada ima i takvih koji nemaju blage veze o nauci a seru opako)
Kapiram da vjernik koji ne puši, ne pije i posti redovno mora imati duži vijek od mene koji ispušim 2 kutije za dan, postim 2 dana godišnje da ne ispane da mi je muka i jedem često brzu hranu.
Ne bih rekao za sebe da sam vjernik ali ni da sam ateista ali razumijem da obje strane (ne računajući ekstremiste i e-powerslavce/ateiste) mogu imati pozitivan uticaj na budućnost.
Može neko reći da je vjera jedan od najvećih uzroka silnih problema po svijetu, al zar nije i nauka najviše fokusirana na njihovo "riješavanje" sa silnim ulaganjem u sektor naoružanja (edit: čak je i istraživanje kosmosa dobrim dijelom povezano sa tim... ono, nikome nije palo na pamet, da se i iz svemira može lansirati nuklearno oružje)? Ako već treba više ulagati u jednu od ove dvije strane, onda mislim da se preraspodjela resursa treba izvršiti prvo unutar religije odnosno nauke, pa tek onda odlučiti kome treba dati prioritet.