DNK, teorija evolucije po Darlingu i inače, mutacije i tako to
a daj brate, to vadjenej iz konteksta zna da bude sranje baš
U pravu si, ali lijepo je znati da postoji mogucnost da sa cesme tece koka kola i da ne moramo da spavamo.
vesna jesi ti dupli od rasnog? imate sličan stil postovanja.
Ne. Nadam se da to nije kompliment.
Teško da jeste.
pa kako se uzme , ja poštujem rasnog, za jednog sedmogodišnjaka je jako pametno dete.
Боли ме уво шта је људима лепо, ово није тема за то. Било би лепо да са чесме тече кока кола и да не морамо да спавамо и свашта нешто, па то ништа не мења.
koi si evropejac
Било би лепо да са чесме тече кока кола и да не морамо да спавамо
Ne bi bilo lepo, koka kola je simbol američke dominacije, a kad bi sanjao ako ne spavaš? :) Hoćeš reći da bi bilo lepo da ne sanjamo? Pa ti nemaš duše...
Ako nema duše, onda smo komplikovane mašine. Ja znam da nisam mašina, nekako osećam, šta li. Geni, mozak, telo, to je jedna strana procesa, spoljašnja, nešto što bi moglo da se nazove dušom je unutrašnja strana. Da nije tako, svi bi mogli da osete kako je biti neko drugi, a niko to ne može da oseti, svako je samo on, a drugi bi što se njega tiče mogli da budu i roboti i marionete sa kompleksnim ponašanjem. Ne pričam o bogovima, anđelima i paklovima, besmrtnosti...
Не Валдемаре, то осећаш искључиво због начина на који је твој мозак еволуирао и начина на који функционише, културе, језика и осталог. Сви неуролози, психолози и остали који се баве тиме се слажу да је ум само функција мозга и да нема дуализма ума и тела. Ко год тври супротно или прди у празно без доказа, чисто филозофски или религиозно или лаже да има доказе. Многи су радили студије и студије и ништа се није постигло.
Pa ne pričam o dualizmu, ja kažem da su telo i duša isto, samo na različitim nivoima. Ne kažem da duša postoji bez mozga. Ali čoveka ne možeš poistovetiti sa zbirom njegovih sastavnih delova. I sva materija je sastavljena od jednog te istog, pa opet imaš drvo, imaš metal, gas, znaš i sam zašto, zbog kombinacije gradivnih elemenata. Kvantitet prelazi u novi kvalitet, pa valjda tako i kod čoveka koji prevazilazi skup svojih organa.
Док се то не докаже, остаје само пуста жеља филозофа... проучи мало о томе па ћеш видети. Мозак може и јесте само збир свих делова, то је као да кажеш да компјутер није збир свих делова који кад раде створе софтвер и омогућавају да обавља операције. Само што људи увек имају осећај да су нешто више јер не могу објективно и искрено да говоре о себи јер мисле да губе нешто ако признају да су живе машине. Иако нигде не постоји правило да живе машине не могу да имају снове и осећања и жеље и наде. Управо супротно, све показује да јесмо само машине, а да опет имамо све то.
А и који је то виши ниво? И како да знамо да га има? Може ли да се измери? Како делује на тело и како тело делује на њега? Ако могуда међусобно делују значи да је у неку руку материјалан и измерљив. Ако јесте, зашто не можемо да га измеримо и проверимо?
Управо ово је проблем целе те спиритуалне науке, што нејасним квазинаучним језиком жели да опише нешто и да га објасни псеудонауком. Као кад причају о "енергији" и аурама и осталом.
Знам да ти не мислиш на то, али је методолошки проблем сличан.
Objektivno, ja sam više od kamena ili životinje. Znam za vreme i znam da sam smrtan. Ja imam moć da svesno reprodukujem svet oko sebe, da unutar velikog svemira pravim male svemire značenja, koji se mogu poklopiti, a i ne moraju sa velikim svemirom. To je odlika samo čoveka, ali ne i ostalih životinja. Čovek je ogledalo za svemir, a životinja je mat zid. Ja dušom zovem ono što čoveka čini ogledalom. Neko možda to zove razumom, ali razum u logičkom if-then smislu imaju i računari.
eh, pa mojne da skrnavite filozofiju jebemusunce. uzmi za primjer njutna i njegovo djelo matematički principi filozofije prirode". da nije filozofije, moguće da fizika ne bi ovoliko ni napredovala, jer jeotela* toliko interesovanja od filozofije. a usrani pozitivan je stavio u divizije filozofiju i fiziku, kao da su postale neprijateljske snage.
a ljudsko znanje pa do kurca baš, jebeš ti znanje i ljude koji znanje predstave kao nagomilavanje nekih činjeničnjih stanja. ne budite logički pozitivisti decxko :3
kosmički problemi su antika, fala kurcu da su približili čovjeku, više nego ikada
progrisan čoek, hah, dont make me laugh
inače, granjka odavno nije spomenuo da hoće dima veći kurac pa šta je ovo
Filozofski pozitivizam je preduslov za modernu nauku, to se često zaboravlja. Svejedno, ako jedna ideja ili jedno gledanje na stvari hoće da se proglasi za jedino ispravno, odmah mi se tu nešto ne sviđa.
Па није једино, докажи на било кји начин и то је то, али сумњам да ће икад да се докаже, а и потцењујеш животиње, нарочито примате.
Ma nije to ništa, neki potcenjuju ljude :)
"let us drink, let us drink, drink to human race, in every age there will be good human, bad human, human life is too long to devote to reproduction, yet too short to devote to learning, in the helix of time. perhaps, that is why human succumb to desire and seek release. Despite the fact that life is complete with sun, land and poetry"
isuvište ljudski gledamo na neke stvari, ali smo mi ljudi divni, ovako nesavršeni kakvi jesmo
ja se izvinjavam, na dijareji i oftopičarenju
Brate, niko nije dokazao prvobitnu abiogenezu, niti veliki prasak, ako ćemo da cepidlačimo. Pa ipak, to su fundamentalne stvari za naše razumevanje sveta oko sebe. Ponekad valjda treba imati i pomalo vere.
Mene zanima na koji način misliš da ti bilo ko dokaže nešto tako apstraktno kao postojanje duše? Ono, nije da to čujem prvi put, pa kako mislite to?
Uzme se kao aksiom da postoji, i gotovo.
Није апстрактно као рецимо бројеви или слично, јер обично подразумева деловање на тело или неке мерљиве акције.
Ali objasni ti na merljiv način koji je status subjektivne slike sveta nekog čoveka, i njen odnos prema zamišljenoj "objektivnoj" slici. Imaš dve teškoće: prvo, možeš da zamisliš samo svoju subjektivnu sliku, normalno, i onda da je generalizuješ kao da je svi imaju, a tuđu subjektivnu sliku sveta nikako ne možeš imati. Drugo je što ne znaš kako izgleda objektivna slika, ajde deo toga naučno kao i zna se, ali opet ti to ne vidiš, ne osećaš, nego ZNAŠ. Svejedno, koji je status jedne misli u glavi čoveka, na koji način ona postoji? Sa spoljne strane gledano, ona postoji kao skup nekih električnih impulsa, a sa unutrašnje, za tog čoveka postoji na sasvim drugačiji način, kao nešto živo, slika, miris, zvuk, ideja, predstava. Do tog spoljnog dolaziš naučno proučavajući mozak, do tog unutrašnjeg ne dolaziš nikako, osim kod sebe samog. Postoje stvari koje jednostavno ne mogu da se izmere.
Uzme se kao aksiom da postoji, i
gotovo.
Uh, snažan dežavu. Kao da si mi ovo već negde postovao.
Uglavnom, ni ti me nekako ne zadovoljava. Eventualno, ako bi bilo nekim konsenzusom, koga očigledno nema.
Није апстрактно као рецимо
бројеви или слично, јер обично
подразумева деловање на тело
или неке мерљиве акције.
Uzmimo da sam se pogrešno izrazio. Meni tako deluje u odnosu na telo koje je konkretno i materijalno.
Ali evo, to me zanima, šta bi tu bilo merljivo? Mislim, onda bi ovo bilo vrlo jednostavno pitanje, zar ne? Postojao bi da/ne, jeste/nije, ima/nema odgovor.
Ali evo, to me zanima, šta bi tu bilo merljivo? Mislim, onda bi ovo bilo vrlo jednostavno pitanje, zar ne? Postojao bi da/ne, jeste/nije, ima/nema odgovor.
Volim metafore, pa ću pitanje uporediti sa pitanjem oka kojim čovek gleda svet. Njime sve vidi, ali oko samo sebe ne vidi, a i ne može, naravno. Može odraz u ogledalu, ali to ipak nije oko. Slično bi moglo biti i sa dušom.
Мислим да потцењујете науку, можда из незнања, можда подсвесно. Неурологија и психологија много више знају него што мислите.
Мислим да потцењујете науку, можда из незнања, можда подсвесно. Неурологија и психологија много више знају него што мислите.
Avridž vernik ne potcenjuje nauku ukoliko mu se naučna teorija, hipoteza, aksiom šta god - DOPADNE. Juče su svi pohrlili da podele Kurirov tekst sa naslovom: Nauka dokazala da bog postoji!!!'' iako u samom tekstu neko baljezganje u fazonu davinčijevog koda, nešto što nema blage veze s naukom. Ali tada vernik priznaje nauku. U slučajevima kad nauka pokaže da je čovek srodniji sa majmunima nego što misli - ne priznaje, jer mu se to NE DOPADA. Ako naučna saznanja idu u prilog ličnim željama čovek te stvari lako prihvata.
Ne potcenjujem, samo kažem: nego nije pitanje koliko znaju, već koliko se može znati. Čitao sam davno negde valjda Klarka: da je svet postavljen kao zagonetka čoveku, kao slagalica, pa kad uklopi poslednji komadić, začuće se jedno veliko BRAVO! To mi je bilo simpatično kao klincu, sad mi je naivno. Uvek će biti stvari koje će ostati van dometa poimanja, baš zbog ljudske subjektivne prirode. Mehanicizam bar neće objasniti. A proglasiti problem nepostojećim ako je kategorijalni aparat nedovoljan da ga reši... Treba razmisliti o metodi samoj.