Шта сте радили тада?
To prvo veče bio sam kod moje tadašnje devojke a sadašnje žene na Novom Beogradu (tokom dana čuvao sam decu mog brata oficira jer je on bio već par dana u kasarni, ali je par sati pred početak bombardovanja pušten kući, pa sam mislio da za to veče nema ništa od početka). Tu noć smo zujali po bloku, obilazili penzionere u skloništu, slušali vesti i tako to. Posle su me mobilisali da bih na kraju završio na Kosovu, tamo proveo skoro dva meseca i "pobednički" se povukao sa vojskom 12. juna 1999.
Како сте све то доживљавали?
U početku prilično dramatično, a kada sam mobilisan i poslat na Kosovo, uglavnom kao kompjutersku igricu u kojoj sam posmatrač i navijač. Da nisam mislio šta je sa mojima i da nisam znao da oni brinu za mene nenormalno mnogo (s obzirom gde se nalazim), bilo bi mi verovatno prilično bezazleno.
Да ли сте мислили да ће бити копнених инвазија?
Da i spremali smo se za to. Kasnije sam saznao da bi moja jedinica verovatno bila žrtvovana u prvom naletu kopnene invazije.
Да ли сте скупљали флајере који су бацани из авиона?
Da. Zezali smo se: "Mirko, pazi letak!" "Hvala ti Slavko, spasao si mi život." a trovali su nas pričama da su leci verovatno radioaktivni ili otrovani.
Да ли сте излазили на пољану са комшијама као и ја да посматрамо
бомбардовање Новог Сада и Београда (из Орловата се видело).
Dok nisam mobilisan, gledao sam bombardovanje (iz Mladenovca se videlo kada je gorela Lipovačka šuma i rafinerija u Pančevu - ne direktno već je gorelo pola neba). Posle, na Kosovu, gledao sam po danu kako bombarduju prištinski aerodrom, doživeo bombardovanje kasetnim bombama u neposrednoj blizini (verovatno najgore iskustvo u ratu), slušao A-10 kako gađa municijom sa osiromašenim uranijumom, gledao kako naši gađaju NATO avijaciju, kako NATO avioni izbacuju IC mamce, kako naša PVO dva sata bezuspešno pokušava da pogodi jednu bespilotnu letelicu koja se zajebava na relativno maloj visini ali i kako naše raketne PVO uspešno pogađaju jedan NATO avion (da je bilo uspešno, tek sam naknadno saznao).
Slušao sam po celu noć radio Slobodna Evropa na nekom kineskom radiju koji je istovremeno i baterijsla lampa, noćno svetlo i signalno svetlo (onako sa ručkom, kao kamera). Sećam se kada je Rade Radovanović javio u sred noći da je pogođena kineska ambasada, mislio sam da je čovek prolupao a ako nije, da počinje III svetski rat.
Inače, čuo sam da je srušen Avalski toranj, ali sam to u međuvremenu potpuno zaboravio, pa sam bio potpuno šokiran kada sam se vratio u Beograd i video Avalu bez tornja.