арикираш... Али чак има и смисла, шта ако се не би убио да је осетио чари пичке? Штаако би утоме нашао смисао даљег бивствовања на овом свету? Или да је извалио/ла да је у нечему веома добар, ко што онај лик црта китом нпр или у неком боћању, грнчарији...или има дара да пише на вукајлији?
Pa mogao je možda i da čeka da oseti te čari, pa da ih nikad i ne dočeka... Ima bar nekih deset, petnaest posto ljudi koji to nikad ne dožive. Osim toga, što pičke, ima i žena koje se ubiju, nemoj diskriminisati :) Osim ako nisu lezbijke.
Ja da mislim da je samoubistvo dobro za mene, ubio bih se momentalno, ali evidentno sam živ. A znao sam dobro troje ljudi koji su to uradili. To nisu bile pičke od ljudi. To su bili ljudi koji su samo mahnuli rukom i otišli. Ne možeš da ne osećaš da te je ta osoba izdala, napusitla ,mrziš u početku: kako je mogla to da mi učini. Al na kraju shvatiš, kad ti prođe taj bol, da je onaj ko je to uradio to učinio po slobodnoj volji, rešio je svoje životne dileme, na mnogo negativan, ali opet način vredan poštovanja. Za mene. Kao: jebi se svete, jebi se živote, ćao. Ne znam, misliš li da je krajnje očajanje izraz slabosti ili snage? Ljudi koji su bezvoljne sline nikad se ne ubiju.Samo egzistiraju u svojoj slinavoj bari...