I ja volim da pevam a ne umem, pa kad je dovoljno glasna muzika ili nema ko da me čuje, ili sam prosto dovoljno popila, ipak pevam.
evo, ovdje se nalazi odgovor. pošalji nekog muškarca koji u životu nije zaplesao na špicu neke žureze gdje SVI đuskaju. kurac moj neće zađuskati.
đuskanje ≠ plesanje
ja nikada nisam plesao. jesam išao na ritmičku sekciju u osnovnoj, ali to zbog jedne Jelene koja mi je kasnije dala korpu da dam staroj, da ima za voće. kasnije, dok sam odrastao i kad sam krenuo po klubovima, ni tu nisam plesao. prosto nisam mogao da zamislim ples uz MAHI MAHI MAHI MAHI MAHINALNO!, mislim jesam, ali mi izgledalo previše turski. sledeća faza života je bio pank i pank svirke. tu nemaš vremena za ples jer moraš paziti kad će šutka da ideš liječiti frustracije zbog keca iz betona nad nekim slabijim od sebe, nekim živim lešom.
e, onda je došla elektro muzika. tu je već druga priča. šta znam, to nije ples, to je đuskanje. đuskanje je dobra fora vjerujte mi, sto posto je dobra fora. ono nešto se klackaš ruke nešto rade, tu pizde oko tebe, milina. a žene vole plesače, ne vole uštogljene pritke lolčić