Urbana legenda iz ratnih vremena u Bosni:
Ponudi mene lik rakijom 1992. u graničnoj zoni Krajine i Bosne. Ja protresem flašu, venac samo takav, pitam da li je domaća, on kaže "Moja, brate, ja peko, stavio malo kruške divljake za šmek...".
Sevnem ja muški gutljaj, onako k'o da nemam jabučicu, progutam. Posle par sekundi podrignem monumentalno slonovskim zovom i umalo bacim peglu. Smrdi brate k'o da sam se usr'o...
Kaže lik ovako: Uzmeš desetak prasića oko 20-25 kila, hraniš pet dana čistim kukuruzom u zrnu. Opereš dobro i njih i svinjac, pa ponovo hraniš čistim kukuruzom, ali ovaj put ga skupljaš posle njih. U to ubaciš 10 posto divlje kruške i ispečeš rakiju. "Znaš, onaj prvi kuruz ih očisti, a ovaj drugi ne mogu svarit' neg' samo prevri unjima"...
Ako mu je verovati (a ne mogu garantovati ni jedno ni drugo), 'ladno me čovek počastio govnovačom...