Pošto obožavam sve što se tiče svemira, nebeskih tijela, zvijezda, kosmosa, univerzuma, dosta sam razmišljao o teoriji velikog praska.
Malo je to meni onako šuplje, prije toga ništa postojalo nije, ni vrijeme ni prostor nijedna dimenzija i onda se desilo nešto. Nešto u onoj maloj tačkici je šutnulo i onda je to moralo da podrigne jer nije izdržalo...
Postavio sam sebi jednu totalno amatersku teoriju, nadam se da sam se ja prvi toga sjetio, mada možda sam je nekada negdje u čuo pa mi se zakopala u podsvjest i onda u nekom momentu izašla pod pretpostavkom da sam ja to smislio.
Da počnem sa obrazlaganjem.
Gotovo svi naučnici se slažu da postoji tamna materija, materija čija gravitacija zadržava galaksije da se ne rasipaju, po proračunima nijedna crna rupa u centru galaksije nije dovoljno jaka da zadrži sve one zvijezde u takvoj formi, da kruže oko crne rupe.
Pretpostavka je i da tamna materija čini 80% univerzuma, da ostalih 20% otpada na zvijezde, galaksije, klastere galaksija, jednom riječju sve što vidimo je samo 20% ukupne težine svemira.
U centru gotovo svake galaksije nalazi se crna rupa koja usisava sve oko nje, i ta crna rupa neće prestati da fercera dokle god ima materijala da žvaće. Tamna materija po pretpostavci drži na okupu sve te zvijezde u galaksijama, ne da im da se jednostavno raspu na sve strane. Kada se tako stvari postave, galaksije bi trebalo da se smanjuju vremenom, crne rupe će da gutaju zvijezde, platene, tamna materija će da gravitaciom gura te sve zvijezde prema crnoj rupi.
Na kraju, poslije nekog ogromnog vremena, od svega će ostati 99% tamne materije i samo možda 1% svega ostalog, vjerovatno sabijenog u neki vid energije, nešto malo, neku formaciju, nevjerovatne gustine.
Tako će ostati sve dok energija tog malog dijela ne postane jača, tj pritisak tog malog ekstremno gustog ostatka univerzuma ne nadjača gravitaciju tamne materije oko njega.
I onda će se desiti oslobađanje te energije, eksplozija poput velikog praska i onda opet ispočetka.
U čemu je razlika između standardne verzije i ovoga što sam ja razmišljao?
U prostoru i vremenu i dimenzijama.
Po današljim teorijama, prije big benga nije ništa postojalo.
Ja to postavljam ovako, da je gravitacija tamne materije uspjela da sabije čitav univerzum u jedan ekstremno malo prostor (ne za naše zemaljske pojmove mali prostor), i da ga je tako držala sve do trenutka kada je pritisak u tom prostoru počeo da po energiji nadjačava tamnu materiju i onda dolazi do eksplozije, ponovnog oslobađanja svega što se sprčilo u tako malom prostoru, dolazi do ponovnog širenja, do nekog odnosa 60-70% tamna materija, a ostatak pripada svemu tome iz tog malog prostora koji se širi.
I širiće se opet do trenutka kada energija te eksplozije počne da slabi, kada gravitacija tamne materije ne počne opet da sabija sav taj materijal, sve te zvijezde, materiju.
I opet će se desiti isto, sabijanje svega na veoma mali prostor, sve će biti tamna materija okolo, pa onda opet eksplozija i tako u krug.
Jest ovo dugo u pičku materinu, ali kontam da će pročitati neko koga zanima.
