Evo videh ovaj sad poster sto je odabrn pa se prosetih i prica moga dede pa reko da otvorim temu
Dedine ratne price
Ne kenjaj, mrzelo ga da pise pradeda pa napisao deda LOL
i moj deda isto bio carski gardist on je bio rus iz pljevalja, doduše moj je pobjego u mojkovac, manifestovali ga dolje u bistu preljep dedo moj dobri laka mu crna zemlja †
elem, pradeda moj, bogiša, otišao u španiju kao dobrovoljac, bio crvendać jbg, i sjebali ih fašisti, pa je pobegao u pariz. tamo blejao neko vreme sa nekim crncem , mali crnja, presmešan, al šio je kako je pevao i svirao. tu upoznao neku pičoku koja se haos naloži na njega i kao fazon ti si ljubav mog života znate već kako to ide. a prc, upadaju švabe u pariz, on nije smeo da ostane kaže sjebaće ga, već se pročulo da ima tu španskih boraca i morao da pali, a riba bila u fazonu ajde ti na voz, a ja ću doći oko šest. i on i crnja na voz za dole za marsej i ova ga ladno ispali riba...
tu pobegli on i crnja negde u severnu afriku, pradeda moj bogiša otvori kafanu, kazino, balkan, ćevapi, rakija, nači šou. e sad fazon tu je bila neutralna teritorija gde je bila kafana, pa je bilo i višijevaca, i otporaša i ono fašista, švaba, italijana, pičke materine, al nema, svi u kafani fazon piju... i jednom ono standardica kao veče, dolazi lik s papirima fazon specijalna propusnica od šarla de gola da može da se prođe kuda god, niko da te ne pita (rat bio uveliko jbg), a bogiša bio fazon da pobegne u ameriku i batali sve u kurac. al opet prc, jedno veče pojavi mu se pičoka iz pariza ladno, s nekim otporašem iz češke, ono revolucionar neki, facetina laslo se zvao. i fazon ona i laslo došli tu da kao izbleje, pošto se odatle palilo za lisabon pa za ameriku, al kurac švabe namirisale lasla i nemož papire da sredi, a bogiša vido svoju pičku opet, poludeo. a ona fazon isto (pošto je bila u braku sa laslom a on bio u logoru dok je ona bila u parizu s pradedom bogišom i jbg, zajebana situacija) i kao ostaviće ona lasla ko ga jebe, a oni zajedno u ju es ej da pobegnu, i bogiša fazon ajde, al da zajebu lasla jer je njemu rekao da im je sredio papire. al šmeker je uvek bio, odu do aerodroma sa laslom - i kurac, on fazon kaže joj mrš kurvo snjim koji ćeš mi kurac... i tako je ispao faca najveća na ono kugli jebenoj
Brt, ladno su ti ekranizovali dedu. Zakleo bih se da sam gledao film sa tom radnjom :O
meni žao što nema eleka, on ima kul pričicu :(
Citat:to bi značilo da ti je pradeda rođen negde cca 1870-tih lil 80-tih, a deda utekao kad je car svrgnut 1917, s obzirom da kažeš 'utekao', znači utekao kao politički protivnik? jer bi onda to značilo da je 1917. godine tvoj deda imao oko 20, minimum 17ak godina, znači da ti je ćale rođen 1920-tih, a ti krajem 1940-tih ili početkom 50-tih, što znači da imaš oko 60-70 godina.
Znaci moj otac je direktan potomak mog pradede? genijalna izjava.
EDIT: Da, imam 17 godina. I neam pojma iskreno cija je licna garda pradeda bio, znam da se zvao Gavril i da je bio politicka izbjeglica nakon svrgnuca nekog tamo vladara ruskog jebem li ga.
EDIT 2: tek sam sad vidjo da sam se zajebo lololo. znaci nije deda uteko nego pradeda.
I ti si vjerovatno u prošlom životu bio vojvoda Stepa. Tako to ide
Čukundjed bio vođa ozrenskih četnika, i četnika zapadno od Drine.
Poyy
jest' da ga ubiše kasnije, al' šta je tu je
мој деда је био стражар у јасеновцу
иначе мој брат је тенисер намбр уан поуу
oče joile pomerio mi se post na prethodnu stranu, pogledaj
Citat:Brt, ladno su ti ekranizovali dedu. Zakleo bih se da sam gledao film sa tom radnjom :O
od svih postova na svim temama na sajtu, on se usere u moj post
oče joile pročitaj moj post na prethodnoj strani
mrzi me brate, aj mi prepričaj
Дајте неку причу
Ja imam priču od babe kako je neki njen deda/stric/pradeda, nebitno, stariji rođak, kad se zaratilo partizani - četnici bio partizan, ali je terao ove mlađe što idu u rat da ispucaju puške u podrum da ne bi ubijali četnike, a opet da izgleda kao da su pucali. Humani ljudi bili.
Мој деда није дочекао да ми их исприча.
Moj je bio u konc logoru Mathauzen u okviru Gusena. To mi čak nije ni pravi deda al' sam ga voleo ko da jeste. Preživeo je sa celom ekipicom, sve sam ih upoznao. Uglavnom ludi matorani koji se dobro drže, išao sam sa njima i pitomcima jedne godine u Austriju, ono je strahota... bez dede, te godine mu nije bilo dobro a sledeće je umro... Uglavnom deda nije pričao mnogo o tome a sećam se da kad god smo burazer i ja vikali kao klinci budio se naglo ko da smo puškom opalili. Traume jbg.
I onda kad čujem nekog da hvali nacizam I srpstvo u istoj rečenici oću da mu seme spalim šuntavo. Taj je ili glup ili nije Srbin. Klali su nas ko ptičice. Imam knjigu dedinog druga, zbirku pesama o strahotama rata, ono je ''Šindlerova lista'' u pisanom formatu.
E sad voleo bih da znam malo više o tome, ali deda nikad nije pričao a umro je tako da verovatno neću puno ni saznati, jer baba umesto da priča o takvim stvarima laprda kako je šetkala po livadi kao devojčica.
Koliko sam čuo deda se prijavio da bude majstor jer je znao sa alatom pa je valjda bio pošteđen u odnosu na neke druge koji nisu bili te sreće.
EDIT: pravi deda bio jebač i bekrija, kud se nisam na njega vrno
Када кажеш то о хуманости, мој отац је причао како су ветерани прошлих ратова причали њему и осталим пред одлазак за Босну:
-Пуцајте, али немојте увек циљати.
Крије се иза овога доста искуства и хуманости...
Baba mi je srpkinja iz Hrvatske, uglavnom bilo je puno problema sa ustašama, al' nekako u odnosu na dedu i njegova iskustva uvek pozaboravljam babine priče... Ništa lepo doduše, spaljena kuća, ostali su bez ičega, ubijen otac - seoski berberin... i keruša pred njenim nogama. Pa učiteljica koja ju je smarala što nije pokatoličena itd itd...
baš se sećam kroz maglu jedne upečatljive priče koju pamti iako je bila devojčica, kad su njenog oca smarale ustaše da se pokatoliči a on ih laganini odjebao...
Е овако, пранђед, мајчиног ћаће ћаћа био официр у краљевој гарди, првенствено због заслуга у I рату. Кад је краљ побего у Лондон, он је са још тројицом рођене браће побего ушуму и одатле дејствовао. Старији брат му је чак био и четнички војвода. Оперисали по целој западној Србији, првенствено по подрињу јер су одатле, а јебавали се и по Босни. Његов рођени шурак, прабабин брат, је био носилац албанске споменице, прележао Крф, пробијао солунски фронт и стиго да направи 5 ћерки које нису занимале његове приче, тако да ништа више не знам. А ни за овог прадеду, имао сам 6 година кад је умро, само га се сећам да је вечито носио панталоне од народне ношње, тј. као униформу из I светског и шајкачу и да ми је кувао кромпир и причао да су по шумама славили кад су имали да га једу.
Деда по ћалету имо 13 година кад је почо II свецки, дошли Талијани на Косово, и ништа мање Метохију, ал у суштини они су ту да гледају, а Шиптари одрађују прљав посао. Рођеног брата су му убили Шиптари због крвне освете, јер су идиоти упали у шталу да краду стоку и ту се међусобно поубијали, ал није ишло тако да се прича, него је морала да падне српска глава. Бураз један му био у партизанима, ошо месец дана пред крај рата, а деда је од 3 године војног рока скоро 2 провео у затвору јер је јебао мајку Титу и хвалио краља. Нема ратних прича нешто, али зна да су ишли по збеговима, мада је право срање настало тек када се рат завршио, јер су комуњаре кренуле да чисте издајнике и побиле 10 пута више Срба него шиптара који су директно сарађивали са окупаторима.
Ћале био у Вуковару, нема података, неће да прича.
Два ујака и неки рођаци пушкарали по Косову мало, пре тога и по Босни, рањавани, али ништа претерано јебено. Кевиног стрица у Малом Зворнику на мотору 200 метара од куће спичи граната коју су балије испалиле из Јерининог града са друге стране Дрине, прошо са огреботинама, граната укнула у кућу ту поред и дигла је у курац.
А овај један ујак је био јунац (јунска класа хехе) '98. године. Пошаљу га у Призрен да буде обезбеђење Небојши Павковићу, тадашњем команданту приштинског корпуса. Шипци ови цивили били ок, јебига ко да се замера са војском, али ћерали се и са овим учковцима, каже да су то звери какве човек не може ни да замисли. Толико клања и гована није могао ни да сања. Има трауме и даље, па ми се нешто и не мили да га питам, довољно је што се с времена на време ноћу буди након вриштања имена својих другова из војске.
e nemoj da mi kades pricu..izmisli svoju..
deda mi pricao kako je udario samarom hitlera.bilo je to u bg.hitler stajao ispred neke zgrade i pusio cigaretu a moj deda mu prisao i rekao mu daj ovamo sve pljuge i upaljac.hitler kaze najn ili tako nesto a moj deda ga udari samarom i vikne na njega daj pljuge i hitler krene da bezi a moj deda nije mogao da ga juri jer je imao upalu misica
moj deda pushkom njemce ganjo
moj deda ima parkinsona i sere nekontrolisano
Navodno, moj cukundeda, mamino prezime, se iz Prvog svetskog rata vratio bez obe noge. Valjda ih izgubio dok je prelazio Albaniju, pa ga popeli na top ili na konja i teraj dalje...
Sto je najgore, kazu ljudi da je posle rata nastavio da radi kao gradjevinac na skeli. Podignu ga kolege na skelu, on zida i pomera se rukama po skeli. Kad mora da pisa ili da ide kuci, oni ga skinu sa skele i stave u kocije. Sreca njegova pa je bio domacin, imao nekoliko konja i kocije pa je imao cime da se krece.
E sad, ovako su meni pricali. I meni zvuci nerealno, al' ajde...
Puchemi noga, dedino unuche
Cukununuce
Citat:Marko Bode je rođen u gradiću Osterodeu. Otac mu je bio Nemac, majka polu-Nemica polu-Srpkinja. Tačnije, otac joj je bio Srbin. Četnički vojnik.
Za vreme Drugog svetskog rata Bodeov deda je bio zarobljen i transportovan u Nemačku u logor. Tamo je upoznao jednu devojku i zaljubio se. Toliko da je čak pobegao iz voza koji ih je vraćao kući pred kraj rata kako bi ostao s njom.
Oženio se, a u tom braku je rođena jedna devojčica – majka Marka Bodea! I stvarno! Kada ga bolje pogledate, Bode uopšte ne liči na tipičnog Nemca.
eo averedž priče da je đedo nešto zbidžio u švapskom zarobljeništvu.
moj đed poginuo u ovom ratu '92. Ubio ga ustaša snajperom u borbi. A prađed, on je bio u austrougarskoj vojsci u prvom svjetskom ratu i ubijao ruse na istočnom frontu, posle ga ruje zarobile i bio sedam godina u ropstvu
Jedna od priča (nije od dede al jbg) koje sam čuo od jednog starijeg vodnika koji je bio na kosovu 99te je da je video kad su zarobljenog albanca vezali za tenkovsku cev da ne može da mrdne i onda ožežnu a vrelina cevi ga sprlji, al ne opale odmah već da drže tako neko vreme da visi
Citat:A prađed, on je bio u austrougarskoj vojsci u prvom svjetskom ratu i ubijao ruse na istočnom frontu, posle ga ruje zarobile i bio sedam godina u ropstvu
ДВОУМИМ СЕ ОКО ХИТЛЕРА И ТИТА. МОЖЕ ПОМОЋ ПОЛА ПОЛА? И ДА ПОЗДРАВИМ ГАЗДА ПРОКУ.
moj đed je jači od vaših đedova
Moj deda umro od ciroze jetre boleo ga kurac da ratuje
moj deda je mlad 1977. god, keva je moja bila problematicna rodla sa 11 god
Deda deda bas si krme
ja vragolan i moj deda ratujemo gde god treba
xaxaxa sokodzove
xaxaxaxa shir kahn