Pošto samo 10 tema prave ovde neki circle jerk i mnogo su glupe, odlučio sam da doprinesem tome.
Dakle, hobi za dž, zanimacija koja ne košta ko jebena milka ali vas ipak zadovolji.
Eto recimo nešto nesvakidašnje što bi nama možda bilo zanimljivo kao što je lepljenje slina po nabudženin kolima tatinih sinova! Imate li neki free hobi?
ja baš sad razmišljam šta mi je hobi i kontam da bih mogla da navedem učenje jezika, ove što studiram ne pikam kao hobi (jer je to obaveza, a i ne volim ih nešto, tako da to radim zato što moram), al zato učim na internetu neke koji su mi zanimljivi, a nisam u mogućnosti da uzimam časove i to. i crtanje, ofc.
Nekad, dok bejah čovek, bio sam veliki ljubitelj ljute hrane. Sad se hranim kao beba, ali nekad davno sam imao seme jezivo ljute papričice koja je proizvodila plodove boje patlidžana, veličine DO dva centimetra u dužinu. To zlo je bilo toliko ljuto da je peklo prste dok se seče. Smrdelo je na ljuto, čak nije moralo ni da se zaista konzumira.
IMO SAM I JA TO! PA JE CRKLO! Asam zaboravio kako ono bi....
'bem li ga sad šta je šta, da l' može da bude za dž il ne ili.....
Možda prepraviti ime teme u "Šta je to što te ispunjava, a da nije tvoj posao ili porodica i da pod ispunjava se ne misli na ispunjavanje seksualnim putem."
Ako ne razdvajaš, onda ti živiš svoju umetnost, pošto nemaš granica između umetničkog i životnog. Mogu samo da ti zavidim, ili da se zgrozim :)
Ali šta je tu loše, pokušavam da razumem, moguće da sam naivna, ali ta granica tako jadno zvuči. Naravno da je umetnik onaj koji živi svoju umetnosti, ne znam ni šta bi bio onaj koji tako ne radi. :)
Recimo da radim nešto što nikada nisam čula da neko radi. Glupo mi da vam kažem.
Možda nema svrhe da objasniš, ali podržavam to..(hobi) :)
Pa nema svrhe, verovatno biste mislili da da je to čisto dangubljenje, ali to me opušta. Nije ništa strašno...volim da crtam mape država, sa sve bojama reljefa. Eto. Glupost, zar ne? Ali na desetine umem iz glave kao što smo nekada svi umeli SFRJ :)
Ali šta je tu loše, pokušavam da razumem, moguće da sam naivna, ali ta granica tako jadno zvuči. Naravno da je umetnik onaj koji živi svoju umetnosti, ne znam ni šta bi bio onaj koji tako ne radi. :)
Ja bih ovde samo ubacio ЦITATTATIС iz jedne pesme, možda bi nešto objasnila, možda ne, u svakom slučaju diskvalifikovaću se, kao čovek koji citira pojeziju na forumima,
Ко би, да крикнем, ко би ме чуо из чeта анђеоских? Па чак и да ме ненадно привине неки на срце: ишчилео ја бих од његовог снажнијег бића. Јер шта је лепота ако не сам почетак страшнога, који смо таман још кадри да поднесемо, па му се тол'ко дивимо само зато што с нехајним презиром неће да нас разори.
Uglavnom, bavljenje umetnošću za mene nosi neki apsolutizam i apslolutnost, pa su elementi porodičnog života i života građanina i preduzetnika u vrrrrlo-vrrrrlo nategnutom balansu sa elementima mene okrenutog umetničkom.
Nato, mi smo u osnovnoj imali neke defolt mape koje smo popunjavali, a i reljefe smo morali da bojimo na nekima. Zbog te sitnice mi geografija bila jedan od omiljenih predmeta, a sa atlasom sam uvjek volio da se igram, pogotovo sa ovim novijim, gdje ima još brdo podataka o svemu i svačemu.
Švabe su najjači što se hobija tiče. Rade po 10 sati pa 4 sata odvoje na hobi koji dovedu do savršenstva. Recimo, ako modeliraju željeznicu onda imaju sve i svja, od svih modela lokomotiva do originalnih kombinezona mašinovođa koje oblače dok modeliraju ili voze voziće.
E sad, postavlja se pitanje da li je takav pristup hobiju normalan i učinkovit? Naime, hobi služi da odmorite mozak od posla, djece, stresa, bilo čega. A kada se navučete na hobi on vremenom postane teret - ja sam terarista i teraristika mi je hobi i vremenom sam skupio toliko tarantula i guštera da su mi postali teret jer više nisam imao mjesta za hranu, mjesta za terarijume, svaki dan hranjenje gomile gušterova, svaki treći dan hranjenje gomile tarantula, oduzimalo mi je previše vremena. Na kraju sam skoro sve rasprodao i ostale su mi dvije tarantule i gušter, okle sam i počeo. I sad je kulj.
Pa nema svrhe, verovatno biste mislili da da je to čisto dangubljenje, ali to me opušta. Nije ništa strašno...volim da crtam mape država, sa sve bojama reljefa. Eto. Glupost, zar ne? Ali na desetine umem iz glave kao što smo nekada svi umeli SFRJ :)
:) ja volim običnom temperom da slikam po betonu, drveću, zavisi gde sam, isto me opušta, ali ne bi mi to pomoglo da se snađem u drugoj državi :)
Uglavnom, bavljenje umetnošću za mene nosi neki apsolutizam i apslolutnost, pa su elementi porodičnog života i života građanina i preduzetnika u vrrrrlo-vrrrrlo nategnutom balansu sa elementima mene okrenutog umetničkom.
Naravno, baš tako :)
Како не, можеш да нацрташ људима шта ти треба ако не знаш језик. лоло
Hobi bi ustvari trebalo da bude nešto u čemu uživaš, a nemaš nikave materijalne koristi od toga. I vezenje goblena je hobi sve dok ih ne izneseš na pijacu da ih prodaš.
Не мораш да дуваш у мехови, довољно је да прерадиш стари усисивач да ти дува у пећницу па да кујеш кај желиш :) Ако си расположен можеш да почнеш од прављења верижне..
Добро онда боље не.. Ипак имаш нешто као ковачницу, можеш да савијаш метал и правиш нешто.. могу да ти бацим линк ове моје групе где сам, имамо доста који се занимају неким простијим ковачким хобијем.