Тема о феномену виђања Бога приликом искуства блиске смрти.
Мене занима једна ствар, како то који курац да су сви љубили, мирисали и додиривали Бога, сви завршили у Рају, а нико није бануо код Шавола. То јест', пошто за то постоји рационалан разлог у медицини који некима није довољан, да ли се било која од тих персона запитала како то да баш нико приликом тог искуства није запао на другу страну?
Ispravi me ako grešim, ali valjda uvek, bez obzira da li si dobar ili bezobrazan ideš prvo kod Boga da ti se sudi, pa tek onda ti otvaraju vrata raja ili pališ kod rogatog čike. Možda su i ovde pratili protokol? :P
Inače, nemam ništa protiv religije, moj otac i njegova sestra su dosta utehe pronašli u tome, naročito kada su čuvali bolesnog oca 13 godina, samo mi se crkva ne sviđa, a ni mnogi ljudi od položaja u njoj. Mada, nikada ne smemo generalizovati, mi imamo veoma dobrog sveštenika, vrlo obrazovanog i skromnog, čini mi se i dosta otvorenog uma, nekako je bliskiji ljudima. Ja se jednostavno još ne pronalazim u svemu tome, to sa rajem i paklom kao i mnoga druga radikalna objašnjenja crkve mi se čine nehumana za moje standarde (bio si dobar čovek, hrabar, heroj, ali jebiga bio si Indijanac, nema raja, ne verujem u to). Gde ćemo otići kad umremo, možda neku drugu dimenziju, to ne znam, ali ipak mi se čini da sam više sklona verovanju u nešto, samo još gradim stavove, tako ću verovatno do kraja života.