Gotivim i ja praktične stvari u školi, ali ne sme se deci povlađivati, tipa ubaciti jebenu epsku fantastiku umesto Antigone. Sva kapitalna dela svetske književnosti nisu kapitalna bez razloga, svako od njih ima nešto vredno, sa čime obrazovan čovek mora da se upozna. Te stvari, uglavnom nisu klincima lake za čitanje, pošto je njihov senzibilitet drugačiji, ali to nije opravdanje da ih ne pročitaju... Dete više voli da jede slatkiše od povrća, ali to nije razlog da ga krkaš samo slatkišima...
Slažem se djelimično. Naravno da ne treba uvoditi u lektiru nikakvu literaturu sumnjivog kvaliteta. Treba forsirati klasike. Ali i tu ima prostora za prilagođavanje. Birati one klasike koji će učenicima biti interesantniji i kod njih pobuditi ljubav ka čitanju. A da su ipak klasici. Naravno neka najvažnija djela ne možemo zaobići, ali sve ono što je smor, a nije od ekstremne važnosti treba preskočiti u korist nečega što je takođe kvalitetno, ali nije smor.