Otkako su se mobilni telefoni pojavili kod nas tamo negdje oko 1999-e, pristojan model (za svoje vrijeme) se mogao kupiti za nekih stotinjak ili malo više evra.
Skoro svi moji telefoni su toliko koštali, do 150 evra maksimalno. I svi su me dobro služili i bio sam zadovoljan.
E sad su se pojavili ti smartfoni i oni su in. U svijetu idu kao alva (prodano 100 miliona primjeraka iz Samsungove S serije), kod nas malo slabije, ali idu i kod nas.
Dobri novi smartfoni su dva-tri puta (i više) skuplji od te cifre koja je uglavnom uvijek bila dovoljna za solidan telefon. Zašto toliki ljudi daju tolike pare na to?
Sad mene interesuje ima li to neke stvarne prednosti ili je pomodarstvo. Ja na svoj telefon koji je kršina i nije smartfon mogu da stavim 16GB muzike, mogu da pravim solidne fotke, neki velik kvalitet fotki mi ni ne treba jer imam digitalac, mogu da izađem na net da pogledam neke informacije. Jedino mi fali wireless i možda malo bolji displej.
Imam druga koji ima Ajfon 3S. Dobio od tetke iz Njemačke. Kad god sjedne u kafić skida neke aplikacije za koje nemam pojma šta će mu. Nedavno je obarao sistem na njemu pa ponovo dizao. Komplikacija.
Po meni jedina prednost smartfona je što se na njima može ljepše surfati po internetu, ali i to je kod nas ograničeno (u BiH) jer je skupo, a džabe je jedino kad se prikačiš negdje na wireless.
Kad bi imao viška para radije bi sebi kupio npr. gitaru iako je ne znam svirati, ali bi makar mogao da učim i imao bih neki hobi, a uz gitaru bi mogao uzeti i solidan telefon za iste pare koliko košta jedan smartfon sam. OK, smartfon je kao komp. Ali imam komp. Kad sjedim kući sjediću na kompu, a ne na smartfonu.
Šta vi mislite?