Pojavi se svemirski brod nad Bosnom i usisa Muju nekakvim zrakom. Ovaj u čudu, gleda oko sebe vanzemaljce i nepoznato mu okruženje, prirodno, krene da histeriše, međutim vanzemaljci ga zagrle i objasne mu da neće da mu naude, već ono, prijateljski, prolazili tuda pa u fazonu hajde da odvedu jednog čoveka na svoju planetu i pokažu mu šta sve tamo ima.
Stigne Mujo sa njima u njihovu galaksiju, tamo sve drugačije, ovi ljubazni i dobri prema njemu, pokazuju mu kojekakva čuda itd. U jednom trenutku jedan od vanzemaljaca shvati da bi Mujo u jednom trenutku morao ogladneti, i da bi to mogao biti problem.
- Ovde kod nas, vidiš, imamo ovo i još dva sunca koja neprestano kruže i napajaju nas potrebnom energijom, dovoljno je da ih posmatraš i upijaš. Tako se hranimo. Kako je kod vas?
- Mi dole kod nas jedemo, meso, mleko, povrće, voće...
- Šta je voće?
- Voće, e to ti je vidiš - imaš ovako jednu malu, majušnu semenku, posadiš je u zemlju, zaliješ vodom i čekaš, onda ona upija vlagu i toplotu, pukne i proklija, pusti mali koren i taj koren se hrani mineralima iz zemlje. Onda to raste i izraste u veliko drvo koje se hrani zemljištem i vodom, a svetlost pretvara u energiju fotosintezom, i ono da mnogo plodova koje jedemo, a svaki od tih plodova opet ima semenke od kojih možeš da uzgajaš po jedno novo drvo.
Vanzemaljci ga posmatraju u neverici, i krenu u glas - ma daaaa jeste, važi.