Prošlo ljeto mi se desila scena sa papagajom...
Imao sam jednog blentavog papagaja, zvali smo ga Šećo, matora ojebina.
On tako blejao non-stop na kavezu (obožavao je taj kavez, kad god se šta desi on leti u kavez, nisam vidio nijednu pticu da toliko voli kavez ko on), nikad nije volio da leti no je samo šetao po kući, pogotovo kad je sam, praktikovao je zdrav život, šetnje, džoging i to. Ljeto i jeste, sve pootvarano, balkoni, prozori, no nikada nije htio izletiti napolje.
Elem, zvala mene jedna bicuri na kavu i izletim ja napolje brzinski, usput zaboravim da ućeram Šeću u kavez, ko velim ja - neće on niđe.
Izblejasmo par sati i vraćam se ja kući sa tom curicom, i uđemo u stan, ja očekujem da Šećo skoči na nju i napadne je (nije volio nepoznate ljude) no ništa. Vidi i ona prazan kavez, pita gdje je ptica, nema ptice.... Ja kontao da se ojebina sakrila u spavaću sobu jer se tamo stalno skrivao kad je sam.
Prošlo je par sati, otišla je i ta riba, i odem ja da potražim Šeću pokući, nema tice nigdje! Skenjam se ja totalno, rekoh - izletio je negdje umrak, jebem li ga sad. Baš mi bilo krivo....
I ja dutolim tugu pozovem ekipu na soni, odem kupim alkohola, i tako smo mi čitavu noć pikali fuce...
Svanulo jutro, raja se razišla, iziđem ja na balkon kad čujem neđe u daljini Šeću kako se dernja (imao je baš specifičan način oglašavanja).
Obujem tike, uprtim onu kavezčinu ogromnu, izletim napolje, i lociram da je na jednom od balkona obližnje zgrade. Probam ja duđem u haustor, rekoh saću kucam ljudima, jes 6 ujutru al nije Šećo golub pa da ga se odreknem tako lako. Kad ono karington - zaključano. Stanem ja ispred zgrade i vičem ga, galamim mu, zviždim mu, čuo me i on, poče da mi uzvraća, rekoh AJD U KAVEZ, MEĐEDE! kad uzleti lik i OP odleti pravo na moju zgradu. I ja opet otrčim u zgradu, popnem se kod komše na sprat, kucam - nema nikog!
Taman dok sam sišao dole - kad Šećo uzleti i ode na treću zgradu!
Opet trči sa kavezom, i taman nađem način da se popnem na krov kroz prozor kad lik opet uzleti i ode na zgradu pored, koja je u izgradnji, sletio lik na skele i kulira, zviždi on meni, ko da me zajebava!
Popizdim ja, psujem bogove i sunce i đavole i sve, rekoh jebaću ti majku milosnu...
Šta ću, kud ću - uprtim kavez i preskočim onu ogradu, i lagano preko skela do njega, rekoh ako sad odleti nek se jebe. No skontao je kavez i eto ti njega pravo do mene, uđe unutra i nešto se kao beči, ko veli ĐE SI TI DO SAD?
Tako sam ja ganjao Šeću od pet i po do 7 ujutru....