prijava

Vukajlijaši u najboljim godinama

318 odgovoraposlednji 8. jul 2013.
KO
Ja sam ni tamo, ni vamo

kako bre ti nisi, a ja jesam...
ja proživela tri godine titovog vremena i ne pamtim ih...
al zato dobro pamtim osamdesete, nije ni tad bilo loše...

NA

E, dečacima je bilo super kada smo se igrali Otpisanih, mogli su da biraju da li će da budu Tihi, Prle, Mrki....a nama ostajala samo Marija. Pa kad vidiš da je neko u koga si zaljubljena uzeo da bude Tihi, tvojoj sreći nije bilo kraja :)))

VA

Joooj, ja sam u školi simpatijama dobacivao ceduljice, a nisam ih pozivao na hot-čet. Kako je to tad bilo nekako emotivno obojeno, sav se rastopim kad se setim.

LE

Е, лептијебем... Сећам се, седамдеспрва, Милодарка у осми месец, треба се узмемо, а на капиу три полицајца, кажу, минић?тајсам, добардандобардан, идеш у војску! реко, јебем ли ви све, сацте нашли, отац шлогиро од ракије, мајка побегла код швалера у попову, преко јастребца, ко ће да чува ову стоку по гркљана бре? браћа још слинава, жена препарирана, само што не искочи бепче из стомака. ал реко, ајде, за брацтво и јединство, јебо вас комунизам, деди ми три ектара шуме отели, јер му шурњаја затруднела счетником данилом, каже шта си реко, кажем ништа.ништа, обучем ти ја чизме, кишно време било, новембар.у крушевац, из крушевца београд, каже минић?тајсам добардандобардан, ево књижица, у кревет па сутра на превлаку, хрвацка. реко де код хрвата, стрица ми заклаше у крајини, јебало вас брацтво и јединство, мене сте нашли, каже шта си реко, кажем ништа. сутрадан воз, прц, бар, прц, утобус, прц превлака. дођем, ошишају ме, а таман сам пустио косицу, знаш каку, ко ахил из троје, милодарка пуштала сокиће чим је види. кааааже, ти ћеш у пешадиу, јој немој молим те имам курје очи, силуд, ко ти јебе матер у пешадиу бре! примисмо и вакцину, рука се надула, бицепс ко бати живојиноћу лептијебем. прође месец дана доби ја још пешеседам курји окета, не могу више, шаље милодарка писмо МУШКО! ту ноћ на стражу, усерем се сракију што посло шлогирани отац, ујутру пред командира, оћу кући, оћеш кући, оћу кући.каже што, добио сина, нек ти је жив и здрав мњах, мњах, пописмо још коју, аеродром дубровник, београд, ниш (успаво се), ниш, крушевац, крушевац, бруски пут, велико крљане, капија, соба, прц, милодарка пуши комшији дули, а мали милутин лежи у креветац и плаче.ја пушку, њега у ногу, њојзи сломим пешеседам ребра, милициа дође, каже дезертер, ја покажем писмо, они, дезертер. ништа, у апсу, недељу дана, убише бога у мени, стигне писмо комаданда даме пустили да видим сина, вратим се у гркљане, отерам курву у себечевац, доведем мајку из попове, кажем, чувај га, доксе не вратим. одем опет на превлаку, код татумајстора фахрида из тузле, кажем оћу да ми истетовираш име сина, кае може, ал не сме да гледаш. поче он, кукам ја, заврши он, а мени сине, јели бре, па ја ти нисам ни реко како ми се зове син, ја погледам, оно "јна 4.1.1972" у сунце ти јебем. био још тие десетину месеци и вратио се у гркљане...

но да ја вас питам нешто, јел да да су шљиве биле много слађе пре бомбардовања 99-е?

NA

Bolje da si ovo pretočio u definiciju. Deluje zanimljivo, mada nisam čitala pažljivo...
Jel tvoje ili si prepisao neki citat?

СК

esećam se kad smo se skupili mi studentarija '68 da pokažemo komunjarama neki kurac, kad staju tri hipi čke u folksvagenovom kombiju, pokupe nas pa zapalismo v Hvar na keca. Probudio sam se u jagodini, de sam i ostao.

LE
Bolje da si ovo pretočio u definiciju. Deluje zanimljivo, mada nisam čitala pažljivo...
Jel tvoje ili si prepisao neki citat?

нађи овакав цитат неђе и поклоним ти јање!

RD

Sećam se najboljih i neprevaziđenih kifli iz Mlinsko Pekarske Industrije, kao i pletenica, i pogačica, i jogurta u tetrapaku...
Nedostaju mi i crveni kiosci i viršle iz istih...pa čak i oni "buđavi" roze minjoni.

KO
Nedostaju mi i crveni kiosci i viršle iz istih...

Zvale su se zemičke sa viršlom, hot dog je kasnije izmišljen :)
A pekare su se kod nas zvale parne i obično su imale i mlečni restoran...
Samo da se prijavim :)

МБ

meni nedostaje da vidim da se deca igraju napolju kao sto smo mi. i da imaju dedu i babu na selu, selo je zakon za decu.
nedostaje mi sport, jake lige, rivalitet. i srednja klasa, koja sada ne postoji.
ostalo sto mi nedostaje, potpada pod 'zal za mlados'.

NA

Ovde kod mene u kraju se deca još uvek igraju napollju i obožavam ih. Imaju sve rekvizite, od lastiša, preko lopte, badmintona, bajseva, frizbija...
Imala sam babu i dedu na selu i u pravu si, to je stvarno neprocenjivo. Doduše, ja sam na selo odlazila uvek, tako da nemam taj žal.

GR

Sećam se košarke. Treninzi su bili za DŽ, pripreme su bile nepoznat pojam, a turniri su se organizovali tako što se knjavalo kod domaćina. Kasnije smo se besomučno dopisivale. Joj naše radosti kad se sretnemo na narednom turniru....

Radne akcije su bile žešća trauma. Svi su odlazili, vraćali se sa dogodovštinama... samo ja ništa. To mi je tata izričito zabranjivao.

Alan Ford!! I to prvi broj!! Neko mi je to maznuo i do danas nisam prežalila.

Tito - revolucija - mir.
Takmičenje na kome nisam učestvovala. Dobijala se nekakva knjižica i moralo je besomučno da se buba. Toliko sam bila gadljiva na istoriju (bilo koju), da su moji potegli da me oslobode tog zuluma jer je bilo jasno da ću da uvenem.
Ostali su se lomili po svim nivoima takmičenja i bili ...hahhaha, smoreni.

Slet. Večito me zapadalo da se prehladim pa nisam učestvovala. I to sam smatrala hendikepom.

Sahrana druga Tita. Zapravo, odavanje počasti. Cela škola se nadigla i potovarila u buseve. Ja sam za svoj groš krenula sama samcata (u isto vreme) kod dečka i vratila se taman kad i ostalih 7986 učenika.
Sećam se te tuge i zapanjenosti : kako je moguće da je umro!?

M70, odlična ti je ova tema.
Lepo je što i mlađahni navire i procvrkuću nešto.

GR

Jao, da...OZON...
A tek časopisi!
Tina...
Je l' beše neki ZDRAVO ili sam posenilila taman na vreme?!

MA

A na naslovnici neka učenica, izgleda ona sa svim peticama i najlepša. Za primer, da se ugledaju i druge. :))

M7
Eh stripovi.... seća li se ko Zagora, Mirka i Slavka, Komandanta Marka????

Veliki Blek, Teks Viler, Kit Teler, Kapetan Miki...Uspeo sam nekako da skinem sa neta sve epizode Zagora i Alan Forda, ponekad ih čitam, ali nije to onaj osećaj kao kad dohvatiš strip u ruke, sedneš na klupu u gradskom parku i isključiš se za sve drugo dok ga ne pročitaš!

DO

OVDE imate brdo interesantnih slika kako je nekad bilo, puno predmeta iz (ne tako davne) prošlosti. E, sad nisam upoznat da li je dozvoljeno linkovanje do fejsbuk stranica, ako nije ukloniću. Uglavnom, ovu stranicu vredi pogledati.
(vidi se i bez prijavljivanja, stranica je javna)

NA

Pretvori se ova tema lagano u neke nostalgične priče, mislila sam da ćemo više da pričamo onako neobavezno uz kaficu :)

ФЕ

фазон, и ми спадамо у фосиле. ја имам дваестри и слоба дваесчетри, значи свеукупно 47

има нека торкама заинтересована за дружење?

Tema je u Arhivi i zaključana je, tu se više ne odgovara.