Маторци, имате моју подршку. Знате, двоје су се тако смували, тако да волите се иако сте у поодмаклим годиницама ♥
Vukajlijaši u najboljim godinama
Kad je nešto bilo u modi, svi su to nosili, nije bilo padanja u nesvest što je "Ona kupila iste cipele kao jaaaa"!!
Setite se "havajki"-košulja, špagerica, "Starki" (ok, ovo i dalje pali), "šišmiš" rukava, "krinkl" teksasa (by "1.maj" -Pirot), "Pirossi" modne linije, "Valere"... :))
натнат је све објаснила ... Ја јесам 90 али имам осећај као да сам 65 јер не могу никако да се уклопим у ово време ... Време где све што је нормално код нас је ненормално, а све што је ненормално то је нормално.
Zhajk, pa nije neka nauka uklopiti se u vreme. U čemu je problem?
Ničime se nismo opterećivali...ni parama, ni nacionalizmom, ni učenjem. Sve nam je išlo od ruke, nismo bili isfrustrirani. Zaljubljivali smo se kao blesavi, putovali, čitali, imali stotine pravih živih prijatelja. Većina nas je i ostala takva, zato i ostajemo zbunjeni pred ovom neverovatnom količinom frustracija sa kojima se klinci danas suočavaju.
a da niste bili samo mladji? :)
Проблем је у томе што је данашња омладина опседнута нпр. некој личности са ТВ (било то спортиста,певач итд. не битно) ЖЕЛИ ДА БУДЕ ОН-а ... УМЕСТО ДА СТВАРА СВОЈ ЖИВОТ - СВОЈУ ЛИЧНОСТ
А и глуп смо народ да то није нормално колико смо глупи ...
Жалим што се нисам родио 60 и неке ... Много жалим
Ово данашње друштво нам је покварено да то није нормално ... Родитељи катастрофално васпитавају децу
a da niste bili samo mladji? :)
i ja ga nešto cenim da je toj.
Žajk, to su baš ti roditelji rođeni 60-ih...
Повуци реч :)
Можда је прерано делити тј. упоређивати доба Југославије и ово данас али за једно 10-15 година СВЕ ЋЕ СЕ САМО СЕБИ ПОКАЗАТИ.
Imate li JNA tetovazu?
Pa naravno da smo bili mlađi, ali čime objašnjavaš to da se nismo mnogo promenili?
Jel spadam ja u penzionere. 32 godine imam?
Собзиром да си разредни, спадаш.
Ako sam ja mogla da budem gost u Patkama, možeš i ti u Fosilima :)
Fosili, opet možete da koristite temu. Vratila je Van Goga uz pomoć klinca. lolo
Ma ništa bez klinaca :)))
Ja sam plakao kad je umro Tito, video valjda svi plaču, pa ajd i ja. A ćale rekao: Ako je crko, prokleti Broz, videćeš, sine, biće rata, ali nemoj to nikome da pričaš.
Tata ti bio prorok.
i ja sam plakao. i dan danas plačem kada se sjetim. pet dinara u džuboks, pet dinara u fliper i pet piva u sebe.
Meni žao Mare Munje (ili Mare),ne sećam se baš. Jednoj od njih je rođendan tog maja kad je Prastari umreo. Niko nije došao na proslavu, baš je onda morao dumre!
e fala kurcu da neko otvori i ovakvu temu...
jeste možda patetično sve ovo prisećanje...i ja se rado sećam, letovala na hvaru, zimovala u sloveniji...
al prija družiti se sa generacijski bliskim na konkretnoj temi, ne samo po komentarima...
Ne sviđa mi se to vreme u kome sam odrastao, učili su nas da postoji nešto kao progres, smisao događanja, razlog za verovanje u nešto, i onda kad se to srušilo, ljudi nisu bili spremni da samostalno postoje i razmišljaju. Nisu nas vaspitavali za postavljanje pitanja i dočekivanje na noge, živeli smo u maloj toploj udobnoj močvari. Gledao sam ljude kako ne mogu da se prilagode novom vremenu, jer iz materice sindikalnih letovanja i jeftinih svinjskih polutki izleteli u stvaran život. Jebi ga, mrzio sam taj komunizam otkad znam za sebe, šta ćeš.
EDIT
Mada mi se čini da je u njemu ipak bilo više smisla nego ovde, bar je bilo nekih iluzija koje su funkcionisale.
A tema nastala iz zezanja :)
Кад се скупе сви пензоси Вуке на овој теми, заједно имају бар милион година...
ja samo da sledeće izjavim... đe si kosmo, đes ljudino? kako je? ima li aurore?
Valdemare, imo si pet godina tada. Nemoguće da se sećaš šta ti je tata rekao. Ja se jedva sećam, znam samo da smo bili u gostima, da sam se igrala sa nekom decom i da su svi odrasli odjednom počeli da plaču, ali ko je šta rekao nemam pojma.
Ja sam učestvovala na poslednjem sletu :)))
Ja sam ni tamo, ni vamo, još malo ću tlies tli :) Mada recimo, ovog Cokulića bih opušteno napravio, da se nisam prvi put uplašio lololo
Rodih se vrlo malo pre Titove smrti, a što je interesantno termin za porodjaj je bio 25.maj, za Titov rodjendan beše, al dobi keva dva nedonošča neki mesec i po ranije.
A jes se živelo taj nepun mesec pod Titom lolo
đe si, buri, brate moj...nema aurore, živi žena svoj život...aj sutra ću da joj se javim, baš da vidim kako je.
Ja sam učestvovala na poslednjem sletu :)))
ja sam se vozio sa njim u Plavom vozu :)
Valdemare, imo si pet godina tada. Nemoguće da se sećaš šta ti je tata rekao.
A znaš šta, moguće je da su to neka naknadna sećanja, uobličena u kasnijim godinama, ali čini mi se baš da se sećam stana u kome smo živeli, znam da mi je keva iz škole gde je radila donela neke zastavice, valjda su ih delili za spontane izlive emocija, ja sam skinuo zastavicu sa motke na kojoj je bila, pa sam se pravio da je puška, trčao sam okolo sa bratom i igrali smo se rata... I čini mi se baš da mi je ćale to rekao. Moguće da i nije baš tad rekao, pošto je često to ponavljao sve do pada komunizma, u sklopu mog političko-ideološkog vaspitavanja, a meni se uvrzlo u glavu da je bilo baš tad. Ko zna.