Dragi Vukajlijaši,
Nije ovo diskusija o dužini ćune niti o menevrisanju istom (mada ne sumnjam da bi se mogla pretvoriti u to), nego me zanima vaše mišljenje o sledećoj tematici:
Primetio da jedan tabor Vukajlijaša voli duge i prozaične, takozvane tekstaške, a drugi kratke i dosetljive definicije, takozvane krateže ili tviterčine. U koje vi spadate i zašto? Ja recimo više volim duže definicije, još ako su lepo i temeljno raspisane, i naročito ako imaju neke preldžijsko-filozofsko-švalersko-krajiško-nostalgične motive, dok sam primetio da kraće definicije često navode autore da lupetaju kojekakve gluposti i da skoro sve imaju sadržaj k'o naslov iz Njuza.net, i dosta češće tu ima smeća i slabe veze sa slengom imaju, ali da su je motivi za pisanje ovih definicija to što češće bivaju odabrane i dobijuju u proseku više pluseva, jer prosečan posetilac Vukajlije neće da se cima da čita, jer ljudi danas sve mahom rade "na brzinu". Takođe, problem je sa dužim definicijama je što se stvarno nekad ljudi mnogo proseru (i sam to uradim ponekad, priznajem), a čini mi se, ispravite me ako grešim, da Kazan i mod tim (sem amidže Ciklona koji voli goleme) forsiraju tviterčine. Po nekoj slobodnoj proceni, ima tu i treća grupa: manji broj autora voli i jedne i druge. Ovo je moje skromno mišljenje, koje je vaše?