kad vidim koji ga balvani pljuju, ja već očekujem odličan film, ima a priori moje dopadanje. da ne govorim o tome što je gospođica režiserica u vanbračnoj vezi sa najlepšim čovekom svih vremena, koji je pritom odličan glumac. žena koja deli postelju s tim čovekom ni kola ne mož loše da vozi, kamoli da izrežira loš film. šalu na str, film je dobar onoliko koliko je umetnički uspešan, bez obzira na tematiku i slobodnije ili kakvo god tumačenje istorije, koja nam svakako ne ide u prilog, film se verovatno bavi (na subjektivan način) uz dramatizaciju i za te prilike pogodne prosedee, istorijskim činjenicama, pa svidelo se to nekom ili ne.
najfascinantniji komentari, ipak, u čitavoj malograđanskoj zbrci oko tog filma, su komentari antiglobalištičkog don kihota, arhitekte, filozofa, pisca, ekologa i etnologa, muzičara, direktora, simpatizera stranke ili stranaka, ktitora i osnivača svega i svačega, višestrukog konvertita, trenutno pravoslavnog fundamentaliste, gradonačelnika i gubernatora, prijatelja slavnih glumaca, fudbalera i belosvetskih ličnosti uopšte, povremenog reditelja, muža, oca, sina i svega u tom duhu porodičnom, i čega sve još ne, gospodina kusturice, čije filmove inače volim (pojedine) ali čije su izjave prosto za neverovati. gospodin kusturica iz sveg srca napada gospođicu žoli, kao nekakvu nižerazrednu glumicu koja je samo šraf u propagandnoj mašineriji holivuda, a pritom diže spomenike džoniju depu u svom drvengradu, slaveći ga kao da je najveće mudo u istoriji filma, i ostaje živ posle svih tih bisernih izjava i doslednosti, smatrajući se za intelektualni autoritet. inkredibilno dragi moji ljudi, inkredibilno...
http://www.imdb.com/title/tt1243957/