http://www.imdb.com/title/tt1714209/
http://www.moviespad.com/photos/in-the-land-of-blood-and-honey-poster-efbd1.jpg
Rediteljski prvenac Anđeline Džoli koja opisuje ljubavnu priču između Srbina i Muslimanke u ratnim devedesetim. Pritom smo opet prikazana kao govna, mada to nije ništa čudno. Trenutno traje čitava medijska hajka. Inače, u njemu glume i naši glumci kao što su Rade Šerbedžija, Nikola Đuričko, Goran Jevtić...
Međutim, ono zbog čega mi se povraća je ne ona, nego mi. A zbog čega?
Ako nam se već ne dopada što nas opet prikazuju kao ratne zločince koji ne prezaju ni od čega, zašto ne uradimo ništa po tom pitanju? Zašto država ne finansira film (dakle, ne smarački dokumentarac, već film sa konkretnom radnjom) koji će objektivno da pokaže da smo svi narodi u ex-yu i ubijali i bivali ubijani, niko u celoj toj priči nije cvećka, to je sigurno. Dakle, država d' uradi nešto.
Željko Mitrović hoće Anđelku da pozove u Beograd, da je lepo ugosti i da odradi intervju sa njom, pošto je ona vrlo uticajna osoba u svetu, da se malo popravi utisak, jelte?
Međutim, nije me ona toliko iznervirala što je poverovala u stereotipe i glupe priče, već mi sami koji se zaista u ovakvoj situaciji i ponašamo kao govna, a očekujemo da nas tretiraju drugačije.
I da ne zaboravim, filmu smo manijakalno davali jednu zvezdicu, tako da je od ocene 8.5 za samo dan-dva opala na 4.
Komentar?