Baš volim Peljevina. Nijesam pročitala sve njegove knjige ali mi kažu da se ponavlja.
Što mi nije bitno pretjerano.
Svidja mi se njegova psihodeličnost u knjigama i svidja mi se on kao ličnost.
Moram opet ovo:
Koju knjigu trenutno čitaš?
Apo, jesi čitao Žutu strelu? Moguće da sam te već pitala.
moram sad uzeti tog peljevina malo, gospodjica vesna ga spominje 5. put vec, da vidimo o cem se radi tu xd
je l neko čitao Novalisa nekad? kakav je to carević bio, šteta što nije poživeo duže
Hvala svjesna na linku
Nisam, ja sam drugu zbirku prica citao Sok od ananasa za divnu damu, pa i Zivot insekata koji je u stvari roman sa vise povezanih kratkih prica. Ostalo sam sve romane, uslovno receno. Ponavlja se Peljevin, ali samo u pogledu filozofskih delova i same ideje koju hoce da iskaze, ostalo je sve uvek originalno. A Kristalni svet je u planu kad dovrsim Capajeva i prazninu.
Empire V i Batman Apolo su mu najbolja dela i ponajbolje sumirane ideje do sada
I obavezno pišite odje kad pročitate.
Nemojte da vas tražim u mjestima dje živite.
Kume, svidja mi se ova igra sa jebenim suncem, obožavam ga. A ovo me je kupilo
"Događa se da čovek pokušava
sam da reši neki problem, iako je on hiljadama godina već rešen. A on naprosto za to ne zna.
Ili ne shvata da je upravo to njegov problem."
I obavezno pišite odje kad pročitate.
Nemojte da vas tražim u mjestima dje živite.
sad ja namerno neću napisati ođe kad pročitam xd
tronožče, vesna će te locirati i zatvoriće ti trafiku, ne zajebavaj se
Vjesna, da li je moguće živjeti a ne biti rob života?
Rob života ne znam al je nemoguće ne biti rob ljubavi
Sam ću napustiti sajt
Hajde.
Fante i selindzer mi se svidjaju bmk
Miler mi je nekako, pa ne znam, povremeno style over substance. Dok je Bukovski, babe grind on my sexy legs substance over substance. Gotivim i Milera da se razumemo. A Keruaka... Pa, terao bih ga da bicuje Koelja mesto mene.
Miler je romantičniji u svom jebanju kurvi od Bukovskog. Kod njega stičeš utisak da je to prolazna faza, dok je kod Bukovskog to stanje stvari.
Meni se bas svideli delovi u Američkim psihu kada opisuje te rituale pirlitanja i govori o Genesis
Zapravo sam zbog Pisha malo detaljnije istražio rani Genesis i Huey Lewis and the News, kidalica. lolo
a Američkog psiha nisam čitao, mada sam gledao film 2 puta, odličan je
uzeću nekad da pročitam sig
Film je dobar, da ne kažem odličan, knjiga je klasik.
Evropsko - ruska književnost > američka književnost
Pre bih rekao da je nama bliža, nego bolja. Tj. ako pričamo kontinentalna evropska + ruska vs. anglosaksonska (britanska) i amerčka.
U suštini, jbg, različite su drastično. Čak mi nisu ni za poređenje.
"Događa se da čovek pokušava
sam da reši neki problem, iako je on hiljadama godina već rešen. A on naprosto za to ne zna.
Ili ne shvata da je upravo to njegov problem."
Cok, ovo je i Danilo Kiš pisao. Iskustvo se ne može prenijeti. Stvari ne samo da moraju lično da se dožive već je to poželjno.
Izmedju ostalog, i zato postoji jaz izmedju starijih ljudi koju popuju i mladih koji ništa od toga nijesu "probali".
Ovo što mi doživljavamo svakodnevno su univerzalni problemi života, uglavnom nemamo pravo da se smatramo unikatnim slučajevima. Ali jeste unikatan način na koji reagujemo, naše reakcije na spoljne akcije. To je iskustvo, ne tudja naravoučenija.
mmmmm kolko si pametna
Opet ne pričam sa tobom.
Knjige treba čitati koliko je to god moguće na oriđiđi jeziku, gubi se suptilnost prevodom. S tim u vezi, uzeo sam ovih dana da obnovim DER ZAUBERBERG Tomasa Mana, topla preporuka ko govori nemački. Pre toga pročitah "Ein Mann Namens Owe", prevod sa švedskog, jbg, imate i film švedski, simpa knjižica o nadrkanom komši koji pokušava da se ubije :)
Ako budeš pitao Što, pošto neću biti odje vjerovatno, za svaki slučaj da ti odgovorim:
Jer si glup :)
ej kume, al fino piše, malo na granici sa razumom što mi se svidža
Јебену Лолиту од Набокова. Жена ме тјера да прочитам. Онако, није ни лоша да будем искрен.
Reme, sve je za poredjenje. Pogotovo stvari koje pripadaju istoj grupi.
Po gotovo svim aspektima, meni je evropsko-ruska književnost bolja od američke. Ogradjujem se malo jer nijesam pročitala svu američku književnost, pročitala sam je malo ustvari. Ali jesam njihova djela koja važe za svjetsku književnost. Prosječan ruski "mladi" pisac je bolji od nekog remek djela Amerike. I to ako izuzmemo to što smo mi navikli na rusku književnost. Pa posmatraš stil, kompleksnost, originalnost, ideje...
Ficdzerald, Karver...sve mi je to šturo i hladno. Kao da imaju šablon koji stave na prazan papir pa samo pocrte. Mislim da je Vald njihov stil nazvao žurnalističkim, dobar opis u svakom slučaju.
Izdvajam Poa, jer je to ipak začetnik novog žanra.
A tek književnost filozofa, to je izlišno pominjati.
Ne omalovažavam ih, oni su dobri.
Ja baš gotivim rani genesis otkad znam za sebe, a ovaj od '80 pa nadalje nikako, pa mi je ta scena vrh bila u psihu
kad krene sussudio lol
a ovo što kaže prof, realno se mnogo izgubi u prevodu, sad čitam onog Akutagavu, Rašomona što je pisao, a prevodilac napiše: prevedeno sa engleskog, znači prvo je išlo sa japanskog na engleski, pa onda na srpski, zbog toga čitam sa rezervom onako
o poeziji da i ne govorim, to je gotovo neuporedivo, Lorku npr. kad čitaš na srpskom i španskom, neuporedivo, ili francuske pesnike isto
Da, pjesma u originalu i prevod iste pjesme su dvije različite pjesme.
Kiš je i o tome pisao. Kako rastavlja francusku pjesmu, potpuno je razlomi i onda pravi ispočetka.
Zanimljiva mi je ova stvar oko Vinavera i njegovih prevoda npr.
Njegovi prevodi karakteristični su po „živom jeziku“, po slobodi od ustaljenih normi i pravila prevođenja i spremnosti da tekst prevoda učini čak i značajno drugačijim od originala, samo ako bi na taj način ispunio dva uslova: preneo na najbliži mogući način smisao originala, i istovremeno to učinio u duhu jezika na koji se prevodi tj. srpskog. Ovakav njegov prevodilački postupak išao je čak dotle da je, kako kažu neki izvori, Vinaver dopisao više od sto strana teksta prilikom prevođenja malopre spomenutog Rableovog romana (Gargantua i Pantagruel); taj je Vinaverov dodatak izdavač odbio da štampa kao deo prevoda, i te su strane u međuvremenu izgubljene.
kapiram da je ovo pravi nacin da se prevede nesto, njegovi prevodi su umetnost za sebe, al jbg jedan je Vinaver, ne mozes to ocekivati od vecine prevodilaca
Za kuma, a i ostale.
Erlend Lu, preporuka: Dopler, Volvo kamioni, Prohujalo sa ženom.
Mislim da je Vald njihov stil nazvao žurnalističkim, dobar opis u svakom slučaju.
Pa često im i jeste žurnalistički stil, poenta je da tebi taj stil ne leži. Jbg, zajebano je pisati na taj način i postići isti efekat kao Tolstoj sa opisom na dvadeset strana. Ali nije nužno gore.
Upravo potvrđuješ ono što ja kažem. Predstavljaš subjektivno kao objektivno. Recimo, Hemingvej je uporediv sa bilo kojim drugim piscem na planeti, primera radi. Američki psiho o kom pričam je vrhunska literatura, Bukovski, Lavkraft, London, Po,MaKarti, Fokner, Selindžer ako pričamo i o Englezima, Haksli, Šekspir, Barns, Vajld itd. Mislim, da se razumemo, ogromna je razlika u načinu i stilu pisanja, šturiji, direktniji jezik kod Amera, ali ima vrhunskih dela. I baš ta raznolikost je ono što je bitno. Da se razumemo, ja Azijate ne mogu da svarim ni u jednoj umetnosti, kao da čitam literaturu vanzemaljaca jebenih, ali opet nisam u fazonu da poredim i kažem kako su sranje, jbg, ne leže mi.