Treba citati definitivno. Meni je to i dalje najbolja razonoda a da nije bavljenje sportom, daleko bolja od filmova, ali veliki problem mi je da nadjem sta da citam. Tesko je osloniti se na kritike, i preporuke, najbolje je poceti i videti kakve misli ce citanje u tebi da istera na povrsinu i kako ces se osecati posle toga, i jos plus je sve pomalo i stvar momenta, da i ne pominjem kako se interesovanja menjaju sa godinama.
Ja imam, ajde recimo prilicno veliku biblioteku jedna cela soba sa policama u krug, dve stare fotelje "Jasen" Kraljevo i jedan okrugli sto na tri noge (i bez i jednog cavla) na kome se nalazi ona limena piksla sto stisnes dugme a cigara upadne unutra da ne smrdi. Na prozoru je jedan prastari ventilator, metalni bez zastite sposoban da otfikari prst ako se ne pazi.Izbor knjiga i nacin na koji su one zavrsile tu je blago receno sizofren. Nikad mi nije palo na pamet da ih izbrojim, i stalno dolaze i odlaze, poklanjam ih, dajem onome kome trebaju, primam na poklon, gubim, nalazim trazeci nesto drugo i tako. Trenutno u kuci citamo ja i Cerka, a ranije smo to bili ja i moj Otac. Mi smo i napravili tu biblioteku.
Sada je nazalost malo zatrpana jer sam u nju nabio neke reklame i moju kolekciju istorijskih futrola za oruzje (koju cu da sklonim cim nesto drugo sredim). U njoj uvek mirise na tavan i prasinu i camovinu. Inace je na potkrovlju i sva u drvetu, a po gornjoj ploci konstantno pice golubovi i to se cuje.
Ona mi je spasla zivot bukvalno, nekoliko puta. Kad vise nisam znao sta cu peo sam se gore i uzimao knjige, jednu pocnem pa bacim, drugu, trecu, i tako dok ne nadjem ono sto me u datom trenutku leci.
Secam se, naleteo sam tako na neku knjigu, "Hotel Duva" se zvala od nekog makedonca mucenog, neka edicija snj, meki povez, ilustracija neka jadna, komunisticka, uopste cela knjiga je vristala "ja sam knjiga objavljena zato sto je po kljucu zbog bratstva-jedinstva te 1978 godine morao da bude bude objavljen i neki makedonski pisac" , neki ljubavnici na Ohridskom jezeru, nesto se dave, a lose, bezveze, amaterski, pateticno, ko pismeni nabedjenog odlikasa, a ja-citam...
I setim se kako su mi makedonska vina imala uvek neki santrljivo-upisan buke, kako je pohovana paprika sa sirom dobra samo dole, setim se jedne makedonke kako je sedela preko puta nalakcena na sto i zvakala zvaku, kako sam losle video da nije obrijala pazuh, kako se smejala zarazno, a bila je zategnuta kao sajla i imala kozu savrsenu, i setim se kako mi je uvek bilo lepo dole.
I procitam knjigu, i ustanem i odem. Dobra knjiga, odlicna knjiga. A sranje je realno.