celt objasnio
Koju knjigu trenutno čitaš?
Cuj, kriticar... Pa zaboravili ste Draska Redjepa recimo, i ostala GOVNA koja su se godinama tovila na grbacama onih koji su nesto stvarali.
Reko je Pavic pred smrt "Lose pisanje se moze tolarisati. Dosadno ne."
Cek jel to znaci da ne treba imati stav prije 67-me jer do tada objektivno neces znati nista ni o cemu a ponajmanje svojoj struci?
Ne, to znaci da ne treba da se ponasas kao da si naucio sve sto se ima znati u tvojoj struci
Cek jel to znaci da ne treba imati stav prije 67-me jer do tada objektivno neces znati nista ni o cemu a ponajmanje svojoj struci?
Treba da radis deset godina da bi znao NESTO, pa jos deset da bi bio osrednji, pa jos dvadeset da bi smeo da kazes da si solidan, i jos deset da bi shvatio da u stvari ne znas nista jos uvek.
Cek jel to znaci da ne treba imati stav prije 67-me jer do tada objektivno neces znati nista ni o cemu a ponajmanje svojoj struci?
daleko od toga, mnogi nikad ne dodju do toga, a mnogi mnogo ranije mogu da kazu da su strucnjaci u necemu. mada, ovo kao i sve u zivotu, kolko god pricao da si, nisi, dok to ne potvrdi dosta drugih ljudi. vise pricam o lakom prihvatanju necijeg misljenja nego o imanju sopstvenog, jer jebi ga, svako je sebi najpametniji.
imao sam prilike da radim i da se ovako druzim sa nekim stvarno uspesnim ljudima u razlicitim strukama (ovo sto kazem, objektivno medju 4-5 ljudi na svetu), i generalno dobar procenat njih covek van te struke ne bi mogo da provali da su profesori, naucnici itd, jer nemaju onaj stav "ja pametan ti govno", koji se dosta cesto javlja medju tom populacijom. i nisu negativni ljudi, retko kazu za nesto da je lose. valjda takav stav nakon nekog vremena i dovede do ovog.
kao student i neko ko tek ulazi u struku, i treba da imas cvrste stavove jer to tako ide, to je povezano sa motivacijom da ucis, i generalno je dobro. ono sto je bitno (po meni) je da citas razlicita misljenja, da ne idealizujes ljude, i da budes spreman da promenis misljenje i stav a ne tvrdoglav. svi cemo vremenom postati dzangrizave drtine sto mogu da odmah nadju 1000 razloga zasto je nesto lose, pa ne moras bas da krenes od toga.
Ja tamo, baja zasniva svoje istraživanje na filmu, što i ne bi bilo strašno samo po sebi da nije došao na Filološki faks, govorii o filmu jebenom umesto o knjizi
pa sta, nije lose da cujes istrazivanje o necemu drugom, nije svet samo knjige, i to samo one sto si ti procitala.
a i mislim da ljudi imaju malo prevelika ocekivanja od tih jednokratnih predavanja. to je vise onako da dodje prof i da isprica nesto, i obicno se i bira tema koja je plitka i generalno razumljiva siroj populaciji, jer ono, nisi jedina na predavanju, a nemoguce je u sat vremena naci temu koja ce vecini sto slusaju da bude razumljiva i zanimljiva, a da nije tako nesto.
pa sta, nije lose da cujes istrazivanje o necemu drugom, nije svet samo knjige, i to samo one sto si ti procitala.
Daj, ne zezaj, nije čovek došao na FDU, već na Filološki. To kao da je neki gostujući predavač došao na ETF da održi predavanje o naizmeničnoj struji, pa umesto toga priča o Pištalovom romanu o Tesli.
ovo je i na tehnickim naukama tako... pre jedno 5-6 god, dok sam jos i ja bio relativno zelen u ovom sto radim danas, organizuje moj bivsi prof iz nisa da odrzim kao neko predavanje na faksu.
kako ne bi totalno smorio ljude, nego samo malo, pripremio sam nesto sa dosta prakticnih primera, onako vise da bude uvod u temu i da poveze razlicite oblasti (npr, centralna je recimo bila telekomunikacije, ali sam pricao i o generalnoj elektronici kako se to pravi, nekim kao prakticnim problemima, i o medicinskim problemima kao aplikaciji gde bi se to koristilo).
kako god, na pola tog "predavanja" moja bivsa profesorka osnova telekomunikacija ustade i izadje. ruku na srce, mozda je otisla da sere, ali znajuci zenu, verovatno je dosla da cuje nesto poznato iz oblasti koju ona zna (a to su teorijske telekomunikacije iz '50ih) i procenila da posto ja ne pricam to, to nisu telekomunikacije, i da je previse vazna da slusa tamo nekog klinca :)
postujem to, i boli me kurac, ali nemoj da se poistovecujes sa takvim profesorima, koji su realno fah-idioti. osim studenata, koje namerno stavljaju u polozaj da su ispod njih a zovu ih kolege, i misle da su ti ljudi mnogo bitni, niko ih ne racuna kao bilo kakav ozbiljan naucni faktor i ne ceni kao neke strucnjake.
Daj, ne zezaj, nije čovek došao na FDU, već na Filološki. To kao da je neki gostujući predavač došao na ETF da održi predavanje o naizmeničnoj struji, pa umesto toga priča o Pištalovom romanu o Tesli.
Nije bas, al nema veze. Ovde u istrazivackom centru imamo razna gostujuca predavanja. Ona koja su iz struke i ne idem na njih jer su obicno dosadna i kako kazete "plitka". Najvise volim da idem da slusam kad dodje neko iz razlicite oblasti, jer tad naucim nesto.
ono, masite poentu tih jednocasovnih jednokratnih prezentacija. nije da naucis nesto novo u uskoj specijalizovanoj oblasti koju znas. ako oces to citaj knjigu. vise je da cujes nesto sto bas nisi znao, pa se mozda zainteresujes za to.
Nije bas, al nema veze.
Jbg, baš je isto. Ekranizaciju romana i roman sam obično povezuje samo priča o određenom događaju, sklopu događaja... Prevođenje jedne strukture u medijum koji sa prvobitnim medijumom nema veze. Prvo, kakva je recepcija sadašnje epohe dela koje se ekranizuje. Onda kako je delo pročitao režiser, kako scenarista, kako glumci. Kakvi su glumci. Kakva je produkcija, kakva kamera. Koliki budžet. Koliko sam primetio, većina filmova snimljenih po književnim delima veze nema sa tim delima. Ne može se predavanje o knjizi zasnivati na filmu, pogotovo to ne sme stručnjak za književnost. Jedino ako hoće malo da pomene samo, da naprvi paralelu, da istakne kako su stilska sredstva i književni postupak prevedeni u filmski jezik. Ali to je tema za komparativno, interdisciplinarno predavavanje, a ne za predavanje o književnom delu.
kolko ja ukapirao onaj micin post, on je pricao o filmu a ne o knjizi. sad sto je na filoloskom, jebi ga. to je ono sto kazem, nekad je kul da cujes npr neko predavanje iz hemije ako si fizicar i tako to...
ali nema veze, necu da ulazim u to. poenta je, kad pogledas sa strane nekog ko treba da drzi to "predavanje", znas da ce u publici biti i mica i neko kome se to svidja. treba da udesis da bude sto manje mica a sto vise onih kojima se svidja. nekad se zajebes, nekad ne, ali cinjenica je da uvek postoji bar jedna mica u publici, i to je ok.
ali zato uzimam malo sa rezervom njeno misljenje o tom liku, ako je stvarno kao sto kaze prihvaceni "strucnjak" od strane te zajednice. na kraju, mozda covek nije neki predavac. mozda i nije neki, generalno. ali, kako god nije sat vremena neke bezveze prezentacije razlog da nekog diskreditujes kao strucnjaka, kao sto nije razlog da doneses sud da je neko veliki strucnjak, i posebno student ne bi trebalo da ima takav stav.
Ne pričam da li je stručnjak, nego da li je korisno i smisleno to što je na predavanju o romanu pričao o filmu. O samom tom njegovom činu. Možda piše fantastične kritike, to ne znam, jer ne znam ko je u pitanju. Ali majke ti, zamisli, predavanje na istom fakultetu, predmet Narodna književnost, tema predavanja - Kosovski boj, i onda dođe neko i priča o filmu Boj na Kosovu, sa sve Žutićem, Lauševićem i Batom Živojinovićem. Što ne ide, ne ide, veze s vezom nema. Ili, trebalo bi da pozovu nekog stručnjaka za film, ako baš mora da bude priča o filmu.
A student baš treba da ima svoj stav, i pozitivan i negativan, i da ga razvija, a ne da čeka da se dovoljno nafiluje znanjem, pa da se tek onda usudi da ima svoj stav.
treba da ima stav, pogledaj na predhodnoj strani to sam i napisao. ali, po meni, ne, ili vrlo retko negativan. a isto treba da bude spreman i da promeni stav ako nauci nesto novo, to je poenta razvoja licnosti.
Celte, dobro, to su sad opšta mesta :) Samo, ne znam zašto bi smeo retko da ima negativan stav. Eto priče o nekom našem kritičaru (sad mi je pala na pamet, ne znam da li je Živković ili Novica Petković, ili neki treći, ne znam). Rekli mu da on zna samo da kritikuje umetničko delo, a ne i da ga napiše, a on odgovorio da, ako ne zna da snese jaje, bar zna da prepozna mućak. Pa možda bi moglo da se primeni.
a licno milim da uopste ne bi bilo lose, kad bi "neobavezna" predavanja, tj ona koja se ne ocenjuju, bila recimo na filoloskom neko sa filma, na dramskom neko sa filoloskog, ne medicinskom neko sa fizike npr, na elektronskom da dodje neko sa socilogoje i tako to...
pogotovo na postdiplomskim studijama gde ti je posao da smislis nesto novo. nemos novo da smislis, da je dobro, pa da se ubijes ako si samo cuo jednu stvar. sa druge strane, ako recimo slusas neki medicinski problem kao neko ko ima pozadinu stagaznam iz fizike... nije lose to.
Samo, ne znam zašto bi smeo retko da ima negativan stav.
zato sto je to prepreka ucenju. nije lako, ali nije losa psiholoska vezba da zamenis stav "nije dobro" sa "ne razumem". pa makar da realno nije dobro, bolje je mentalno kad sebi kazes, ok, al stvarno ne razumem sta je ovde dobro (korisno, novo, itd), nego da imas bas cvrst stav.
jedem govna malo sa filozofske strane, al recimo ovo je moja mantra u nauci.
Da, ali da bude interdisciplinarno, da dovodi u vezu teme iz dve oblasti koje imaju nešto zajedničko, to bi bilo širenje. Na kraju, čovek i sam, ako baš nije fah idiot, sam širi svoje znanje iz više oblasti. Ali ajd sad da ne tupim, nisam ja prisustvovao tom predavanju o filmu, ne znam tačno šta je bilo.
dobro brate, film i knjiga po difoltu imaju zajednicko da oba pokusavaju da ispricaju neku pricu. vrlo cesto potpuno istu.
ovo sto kazes da su dve oblasti dovedene u vezu, pa se prica o tome, to je onda vec pola resen problem, i opet nije nesto novo.
pricam ono, odes i cujes kako objasnjava neko neke stvari koje ne znas, na nacin na koji nisi navikao, slusas to i pokusavas da sebi napravis neku vezu, kolko god bila naivna, kako to funkcionise. onda idealno, to te zaniteresuje, odes i malo naucis pozadinu toga, pocnes da kapiras bolje o cemu je rec i najzad ti padne na pamet kako korscenjem ovog ili onog sto ti radis moze mnogo da se pojednostavi nesto gde su oni zaglavili, pa im se javis. to je nesto novo.
mislim, mala je sansa da se to desi, desi se jednom u zivotu, i to ne svima, ali mislim da vredi pokusavati.
dobro brate, film i knjiga po difoltu imaju zajednicko da oba pokusavaju da ispricaju neku pricu. vrlo cesto potpuno istu.
Al kad bi pričanje priče bilo glavni i jedini aspekt književnog dela, i filma. Iskreno, više bih voleo da gledam kako dovode slepog guslara na čas Narodne književnosti, pa da čujemo šta je to bilo na Kosovu, ili neku babu, pa zamrače prozore, zapali se vatra nasred slušaonice, posedamo na zemlju, a ona priča Pepeljugu:) Zabavna pomisao.
EDIT Il dovesti studentima istorije tog slepog guslara da im objasni svoje viđenje Boja na Mišaru, hehe.
Znaš šta bi bilo produktivno, na Filološkom? Da dovedu nekog dramaturga, režisera, šta već, koji bi održao predavanja o Šekspiru, Čehovu, šta znam, iz svoje, dramaturške perspektive, pošto drama pripada i književnosti i pozorištu. Dovesti stručnjaka za zvuk (montažera, ili čak muzičara) na časove fonetike ili akcentologije. Dovesti istoričara na neko predavanje o antičkoj književnosti. Tako nešto.
Problem sa tim predavanjem nije bio što je ono originalno bilo o filmu, čak i da sam to znala možda bih i otišla ipak ali sa drugom namerom. Celte, imam utisak da si skontao da sam neka zadrta štreberka koja samo sluša profesore i nikog drugog na svetu ne vidi, niti se usuđuje da proba da proširi vidike, a pritom je ubeđena da je mnogo pametna i zato svma kenja, što nije baš tačno, ali dobro, mada ovo sada ispada kao pravdanje neko (osećam se kao da sam opet u 2010.). :) Elem, problem sa tim predavanjem je to što je bilo klasična navlakuša, kačili su postere po Filološkom, okače ispred glavnog kabineta za opštu književnost, a nigde na filmu nije jasno bilo navedeno da se predavanje zasniva na filmu, ja sam odmah pomislila da je knjiga, jer nije navedeno, okačeno je tu, a pritom mi se poklopilo sa time da sam baš tada radila knjigu pa sam zato i otišla. FIlm iz tridesetih o Frankenštajnu je dobar, sve je to fino, ali nisam želela da slušam o tome u tom trenutku jer sam očekivala nešto drugo, a nisam ni proširila vidike ne znam koliko, jer predavanje je bilo seratorsko i nije rekao ništa novo, sem što je povezivao na kraju Darvinovu teoriju sa Frankenštajnom, što je negde bilo simpatično u početku, ali u jednom trenutku je počelo da preljeva prosto. A da to nisam ni napomenula, predavanje je organizovala profesorka koja je glavna na doktorskim na anglistici pa su ti ljudi morali da dođu svi da slušaju, što bi bilo ok da nekoliko njih nije postavilo pitanja slična: a kako se u stvari knjiga završava i koja je razlika između knjige i filma?.....tu mi je pritisak već bio 300, jer ako se baviš jezikom nekim, a došao si da slušaš o fenomenu koji je iznedrila književnost na tom jeziku i vrednosti Frankenštajna u pop kulturi, pritom si znao da je o filmu jer je njima ta profesorka mogla da kaže, mogao si da dodješ makar pripremljen, tj. da pročitaš knjižicu od 200 strana i da pogledaš film... idioti bolesni.
FIlm iz tridesetih o Frankenštajnu je dobar, sve je to fino, ali nisam želela da slušam o tome u tom trenutku jer sam očekivala nešto drugo, a nisam ni proširila vidike ne znam koliko, jer predavanje je bilo seratorsko i nije rekao ništa novo, sem što je povezivao na kraju Darvinovu teoriju sa Frankenštajnom, što je negde bilo simpatično u početku, ali u jednom trenutku je počelo da preljeva prosto.
Izvini što se mešam, da li znaš ko je Frankeštajn ustvari?
U tom slučaju je pogrešno povezivati D i F. Darvin je bio nemi posmatrač koji je došao hiljadama godina kasnije, a Viktor je učestvovao u samoj kreaciji. Darvin je pratio prošlost, a ovaj je bio neka vrsta vizionara. A o moralnim normama i da se ne govori.
Ne, moralne norme su nešto drugo i predugo bi trajala diskuija. Nije on doslovno povezao Darvina i Frankenštajna, nego je posmatrao iz darvinističke perspektive, mislila sam da je to jasno... Ali ne zaboravi selektivni metod biranja delova tela za Čudovište, u smislu pravljenja bića savršenijeg od čoveka. Pritom, u knjizi, Viktor odbija da napravi Mladu, jer se plaši prokreacije, tj. on tu ne može da podnese kao tvorac da možda pravi vrstu tako divlju ili jaču od čoveka (jer čudovište u knjizi je inteligentno biće, gotovo erudita, pitom mnogo izdržljiviji i jači od čoveka fizički), tako da odbijanje možeš protumačiti kao težnju očuvanju sopstvne vrste....zapravo ovo sam sada nategnuto napisala jer se slabo sećam svega što je pričao, ali rekla sam i sama, što se mene tiče preljevalo je u jednom trenutku, (a i on je pričao o filmu više) ali nije nemoguće pronaći vezu ako se potrudiš baš... mislim da je Frankenštajn, kao knjiga ima i važnijih aspekata od ovoga...
Evo našla sam i neki tekstić o tome:
Two items stand out immediately when one attempts to view the novel in this light. The first item concerns Victor Frankenstein’s method of assembling the creature. Remember, Victor raids “charnel houses”, “the dissecting room”, and “the slaughter house” for his materials to assemble his creation. One might argue that Victor is selective in his choice of material; otherwise, he would have simply attempted to reanimate one specific dead body. From the Darwinian perspective, Victor’s collection method could be viewed as some form of natural selection. If one connects this idea with the creature’s superhuman abilities, one can arguably see a rudimentary form of evolution.
This idea can be further discussed when one analyzes the second possible Darwinian item found in the novel. The traditional Romantic view of the novel sees the creature as a lonely individual in need of a friend and companion. After all this is the reason the creature gives for wanting Victor to create a companion creature. However, Victor destroys the second creature because he fears the result of the creatures’ union would be children. Indeed, Victor fears that “a race of devils would be propagated upon the earth.” Clearly, Victor is viewing the situation from a scientific perspective, one that could arguably be called Darwinian. Victor’s fear is that a race of creatures would “make the very existence of the species of man a condition precarious.” In other words, a race of creatures may replace the human species as the dominant life form on earth in a manner similar to the Darwinian view of human evolution.
Selektivan može biti iz nekoliko razloga (koji su meni verovatniji od težnje ka savršenstvu). Prvi je da bi se izbegla ideja vaskrsenja, i poveznice sa Hristom. A meni se čini da se selektivnim odabirom delova i pojačava sam čin stvaranja, jer je u tom slučaju Viktor onaj koji sklapa. Novi bog. Čak sumnjam i da taj detalj određuje kasniju sudbinu naučnika. Tako da bih pre knjigu povezao sa Gilgamešom ili Dorijanom, nego Darvinom.
Mada opet, možemo je povazati i sa igorm pasijan, ukoliko baš zapnemo.
Teško da možemo s Vajldom, jer je Vajld noviji. A ako tako hoćeš, možemo onda povezati i sa pravljenjem golema, neka to bude Mejrink, i on je noviji.
Primer je nebulazan donekle priznajem, ali se svodi na to, da između svih stvari možemo naći poveznice. Možeš sebe povezati sa Hitlerom ukoliko hronično ubijaš komarce. Zato me iritiraju ti likovi koji sa jeftinim teorijama, misle da su otkrili svet.
Mada opet, možemo je povazati i sa igorm pasijan, ukoliko baš zapnemo.
Da, meni je nešto slično malopre sinulo, zato sam se i ogradila jer ne volim ta izmišljanja kojima se siluju dela.
Da, u romanu se insistira na odabiru najboljih delova, to je eksplicirano, ali produkt, nakon sklapanja izaziva strah i kod samog tvorca. Mi tu sada možemo da diskutujemo zašto je to tako, ali u romanu se sve vreme insistira na takvoj recepciji kod ljudi: Čudovišta se svi plaše, svima je odvratan, svi hoće da ga ubiju i svi misle da je zao (sem tog slepog starca). On ne može da nađe biće koje ga prihtava i zato traži drugaricu od Viktora, a ovaj odbijanjem kreira svoju sudbinu u smislu da mu ovaj pobije porodicu i prijatelja i verenicu i do kraja života se preganjaju po ledu, sve dok ne skonča Viktor pa Čudovište ode da se samozapali (jer im je ironično jedini pokretač bilo to da jure jadan drugoga, ali Čudovište postiže zapravo ono što je želelo donekle ako razmisliš, jer traži u toku celog romana da nečija, ako ne ljubav, onda pažnja bude usmerena samo na njega, a onda imaš situaciju da njegovom tvorcu suština života postaje potraga za njim). To što si rekao Novi bog i jeste negde ključna sintagma prema mom mišljenju: da li čovek može da snosi težinu stvaranja bića u laboratoriji i kako utiče na psihu ako znaš da možda stvaraš biće koje će te u budućnosti zameniti ili dominirati (pre bih ja ovo dovela u vezu sa veštačkom inteligencijom danas i robotikom negde, možda bi ljudi koji znaju više o tome mogli pametno nešto da kažu)...