prijava

Koju knjigu trenutno čitaš?

7.386 odgovoraposlednji 29. jun 2026.
M8

Zavrsih Živaga, dobar je roman, zanimljiva je prica plus sto prikazuje život u Rusiji tokom revolucije (ne znam koliko tacno, posto ne znam mnogo o tom periodu ali cenim da je verno preneto tadašnje stanje). Moracu pogledati i film kad ugrabim vremena. Ovih dana kada budem mogao krecem Narcis i zlatousti, jos to i igra staklenih perli mi ostalo od hesea.
Ps. Očekujem bohora :)

ME

Zivago je sjajan, navodno je i film jako dobar - onaj stari. Perle i Narcis i Zlatousti su teska monotonija, daleko od Vuka ili Demijana. Mozda cak i gubljenje vremena..

- Markes - Sto godina samoce, nisam jos citao ni jednom ove godine :) Cekam da mi stigne Prica o San Mikele od Aksela Muntea, jedva je iskopao.

M8

Sad si me bas zainteresovao i bas me zanima kakav ce mi utisak ostaviti posto su mi se ove ostale od hesea bas svidele.

Pročitah narcisa i zlatoustog, meni je totalno ok, ne znam zašto se tebi melkijades nije svideo. Lakša je za čitanje od Demijana i od Stepskog vuka, mozda zato sto sam vec svikao na Heseov stil a mozda je i stvarno lakša. A i kao kod drugih njegovih knjiga smatram da je trebalo da ih pročitam dosta ranije i da bi mi tada vise značile. I ovde su mu cesti motivi kao u ostalim knjigama, o sazrevanju, traženju sebe i svog puta, o onom unutrašnjem u coveku.

DE
Perle i Narcis i Zlatousti su teska monotonija, daleko od Vuka ili Demijana. Mozda cak i gubljenje vremena..

Ne znam zašto tako misliš brt meni su "Igre staklenih perli" omiljena knjiga

A i kao kod drugih njegovih knjiga smatram da je trebalo da ih pročitam dosta ranije i da bi mi tada vise značile. I ovde su mu cesti motivi kao u ostalim knjigama, o sazrevanju, traženju sebe i svog puta, o onom unutrašnjem u coveku.

Definitivno mnogo dobro legne kad prvi put Hesea čitaš u pubertetu, ali čar kod njegovih knjiga mi je što uvek mogu da pročitam knjigu dvaput.

M8
Definitivno mnogo dobro legne kad prvi put Hesea čitaš u pubertetu, ali čar kod njegovih knjiga mi je što uvek mogu da pročitam knjigu dvaput.

To, pubertet je pravo vreme za čitanje njegovih knjiga jer su dosta lako razumljive i shvatljive a mnogo pametnih i poučnih stvari ima, pogotovu za nekoga ko se tek formira i sazreva. Npr ja sam ga sad citao ali većinu tih stvari sam vec i sam shvatio a da sam ga citao sa 16-17 godina tada bi mi to mnogo vise značilo. Ali sto kazes moze da se cita vise puta.

MS

Ovaj izijev komentar bio totalno u stilu Pezosa, kao da je on napisao. A i jeste dobar volej uhvatio, nema šta.

JO

Knut Hamsun - Pan... Naizgled ''ljubavna'' priča, iz muškog ugla. Spoj ljubavi prema prirodi, komplikovanih odnosa sa ženom/ženama i psihodelično-mitološke tematike, koja se ubacuje tu i tamo. Mnoštvo neobičnih preokreta, dobro razrađen glavni lik, mračna i mučna atmosfera. Topla preporuka!

Džozef Konrad - Srce tame... Odnos čoveka i prirode, radnja smeštena u Africi, misterija/akcija prožeti kvalitetnim razmišljanjima na temu čovekovog odnosa sa prirodom, domorcima, uz viđenja kapitalizma, unutrašnje čovekove borbe, misteriozni čovek bla bla. Ne toliko topla preporuka, ali vredi pročitati.

Trenutno se čita: Dostojevski - Zapisi iz podzemlja.

M8
izijem flips
somi, pa nemas bas neki arsenal u svom vokabularu, po pisanju na forumu s obzirom da bas citas mnogo..

Za srce si me ujeo :(
Znaš moje ime, ali ne i moju priču. Znaš šta sam uradio, ali ne i kroz šta sam prošao!

ME

- Sent Egziperi - Zemlja ljudi. Ako vam je Hese vec u srcu, potrazite Umetnost dokolice, tu je malo lakse sagledati njegovu licnost i osnovne stavove. Sta znam - po meni, daleko najbolja knjizevnost (izuzev Seneke, Dostojevskog, Igoa...) je pisana u vreme izmedju 1870. i 1933. Postoji dosta kvalitetne literature i nakon 1945. ali u njoj se ipak oseti dubok, predubok rez koji su napravila dobro poznata zbivanja, a na koje su autori reagovali kako su znali i umeli. Naravno tu je i latinoamericki bum, koji je vec tesko staviti u odredjenu kategoriju.

M8

Umetnost dokolice sam poodavno procitao i nesto mi tada bila dosadna knjiga i jedva sam je zavrsio, verujem da bi mi sada mnogo bolje legla. Poceo sam izabranik da citam od Tomasa Mana i za sada mi je bas dobra i zanimljiva dok me je smrt u Veneciji prilično smorila.

HI

Endimion od Simonsa. Predobro piše čova, al' nemam vremena nikako. Kad spojim Hiperion, Pad Hiperiona i Endimion - gotovo godina dana čitanja. :(

JO

Dostojevski - Zapisi iz podzemlja.
Osecaj gorcine nakon zavrsetka ove knjige moze da se meri sa gledanjem filma ''Naked''; iako glavni likovi nisu identicni, ipak ima izvesne slicnosti: samodestruktivnost, bol, mizantropija, nihilizam... Svesna zudnja za necim sto je lose. Za razliku od Dzonija iz filma, koji nam je donekle i drag (sto nije pohvalno, ali to je bila namera rezisera), glavni lik ovog dela je takvo govno, kakvo se retko srece. Prica svoju zivotnu pricu nelinearno i krajnje subjektivno - tesko je pohvatati sta je istina a sta plod njegove bolesne uobrazilje, na vise mesta je kontradiktoran u izjavama. Nema neocekivanih obrta, od samog pocetka se jasno ocekuje sve dublji moralni pad, sto se da naslutiti iz prvog dela knjige (koji je filozofski, dok je drugi deo orjentisan na segment njegovog zivota). Lik iz podzemlja je ocigledno osudjen na propast, i to ne moze promeniti, jer se ni sam ne menja, bar ne na bolje.
Obavezno procitati, u momentima kad osecas da pusis kurac zivota.

GO
Dostojevski - Zapisi iz podzemlja.

Ovo sam počeo da čitam i nikad nisam završio, zato što je prilično zajebana knjiga, a nisam u datom trenutku baš bio u dobrom raspoloženju za takvu literaturu. Doduše tih dana sam pročitao i Zapise iz mrtvog doma, ali je Podzemlje sve zajebalo.

Prijavi se na vukajlija.com da bi odgovorio.Prijavi se