Jer je njegova, nije moja.
Nemoj da utiče na tvoje mišljenje, dobra je knjiga. :)
Koju knjigu trenutno čitaš?
nije dobra savršena je.
Ja uzeo neku Mehaničku devojku, Paolo Baćigalupi, neka fantastika, postapokalipsa, distopija, teško smaranje. Pročitao sedamdesetak strana, mislim da ću je vratiti u biblioteku nepročitanu. Al uzeo sam i Lično iskustvo Kenzaburo Oea, mislim da to ne može da bude loše.
Je l' čitao neko možda Red Dragon po kojem je rađen Hannibal?
Vrijedi li čitati?
Poslednja dva meseca sam:
završio i poslednju knjigu ''Pesma leda i vatre''
iščitao jedan deo Saramagovih Priča sa ove i one strane, mahom su prosečne ali ima i odličnih
Počeo Mopasanove pripovetke (neka stara knjižica sa naslovom ''Priviđenje'') - nisam ni slutio da je Gi bio pisac horor-trilera, i to prilično dobar. Priča ''Krčma'' podseća na Kingov ''Shinning''.
Đozef Konrad - Srce tame, ima baš dobrih scena i opisa, ali pomalo ostavlja čitaoca ravnodušnim
Kiš - Grobnica za Borisa Davidoviča, moraću još jednom da pročitam za nekih 10ak godina, da uhvatim tu nit koja mi je izmakla i dok popunim rupe u znanju vezane za socio politička zbivanja i previranja u Evropi tokom prošlog veka
Kapor - Halo Beograd/011/istok zapad - upravo čitam... Bio bi stari Momo u top 5 vukajlijaša
pravio sam pauzu 4 meseca dok sam spremao prijemni sve do sad u četvrtak kada sam iz biblioteke pokupio prvo što mi je palo pod ruku.
Rezultat je za nešto više od dva dana pročitana oba dela Straha Mudroga i počeo nastavak nekog sranja takođe preko 500 strana plus skoknuo 300 kilometara da se upišem. Loodoo burazere
Krauze "Kelti". Vr' enciklopedija.
http://www.korisnaknjiga.com/mitologija-i-religija-kelta-polovna-knjiga-28819
Imaš i ovu knjigu, ima i detalja koji povezuju naše podneblje s Keltima, jer malo ljudi zna da su oni bili ovdje puno prije Slovena i Ilira.
Zavera budala / Džon Kenedi Tul (izdavač Clio)
Opet se ovih dana podsjećam sadržaja ove nevjerovatne, ludačke knjige. Teško da među Vukajlijašima ima nekog koga ne bi oduševila, pa je zato uporno preporučujem. Može ponovo da se nađe u nekim našim knjižarama i nije uopšte skupa.
"Bar dva prijatelja su mi rekli da im je roman “Zavera budala” vratio veru u književnost, odnosno veru da književnost može da pronađe svoje nove, nimalo manje uzbudljive vrhove od one koju je dostizala klasična literatura. Ovaj roman nažalost nećete moći da prionađete u knjižarama jer je celo izdanje odavno prodato, a izdavač nije obnavljao tiraž, ali budite uporni, obiđite biblioteku-dve ili pitajte nekog prijatelja koji zna šta je književnost da vam posudi ovu knjigu. On je sigurno ima u svojoj kućnoj biblioteci.
Ova kultna knjiga, životno delo kultnog pisca, deli apsurdnu i tragikomičnu atmosferu svog sadržaja. Autor ju je završio još 1967. godine i bio uveren da je u pitanju remek-delo, ali je ta knjiga 13 godina lutala od izdavača do izdavača, koji su je odbijali sa obrazloženjem da se u njoj “ne radi ni o čemu”. U međuvremenu, autor Kenedi Tul je izvršio samoubistvo jer je utonuo u depresiju, te postao alkoholičar i tabletoman.
“Zavera budala” je objavljena nekoliko godina posle njegove smrti, 1980. godine, i odmah postigla skoro nezapamćen svetski uspeh za literaturu ovog tipa, dobivši potom i Pulicerovu nagradu.
U pitanju je urenebesno tragična i duhovita knjiga o savremenom svetu u kojem caruju “frikovi”, potpuno iščašeni ljudi koji tumaraju naokolo ne znajući ni odakle idu ni kuda su krenuli. U pitanju je sukob glavnog junaka, grotesknog lika odveć tvrdog morala, sa uspostavljenim normama i namerama savremenog sveta progresa, koji gazi sve pred sobom. Lik se zove Ignjacije, zapamtite to ime!
Ova ti je knjiga odista veoma potrebna! A “zavera budala” je termin koji si verovatno dugo tražio da objasniš sebi i drugima šta se dešava u tom okruženju"!
ovako dodje neki anonimus i izpreobjasnjava
Imaš i ovu knjigu, ima i detalja koji povezuju naše podneblje s Keltima, jer malo ljudi zna da su oni bili ovdje puno prije Slovena i Ilira.
Poznato mi je od ranije da su bili na ovim prostorima :) Pronađem, pročitam. Hvala.
Ako te to interesuje, nađi Druida iz Sindiduna Vladislava Bajca. Nije loša knjiga, bavi se pohodom ovdašnjih keltskih plemena protiv Grčke, između ostalog.
Nepodnošljiva lakoća postojanja od Kundere. Lako za čitanje, ali malo teže za varenje, ne shvatam trenutno potpunu suštinu, a prešao sam dve trećine.
Gradovi i himere, Jovan Dučić. Dučić u svom prepoznatljivom fazonu, oštrouman, jak, jači, prejak, gad, dominantan, živ, opisuje ove Alpe ne spominjući nikakve cifre i podatke nego priča o jastrebovima u šumi četinara u kojoj je on trenutno smješten, onda te samo odjednom vrati na Žan Žak Rusoa pa deset redaka ispod stoje Rimljani koji nakon oranja odlaze poslom, i sve to na briljantan način poveže u jednu cjelinu a da i ne osjetiš, brat.
Dobro je to, oštroumno i sve tako to, ali kao kontrast pročitaj Isidorina Pisma iz Norveške.
Nepodnošljiva lakoća postojanja od Kundere. Lako za čitanje, ali malo teže za varenje, ne shvatam trenutno potpunu suštinu, a prešao sam dve trećine.
Uzmi od istog Život je negde drugde. Mene je ta knjiga zakucala u pod. Možda samo lični utisak. Inače, Kundera je mnogo dobar pisac, relativno skoro sam čitao i Smešne ljubavi. Lako za čitanje, teško za varenje, što kažeš.
Spremam se za Grčku pa sam zato uzeo ovu njegovu stvar. A uzeo sam i mnogo nekih drugih putopisa iz Grčke, sve je krcato imenima, godinama, nekim rečenicama bez ikakvog smisla...
Valdemare, sad mi je na redu Šala od Kundere, pa ću onda uzeti to što si preporučio. Inače, ova Nepodnošljiva mi je zaista na kraju postala nepodnošljiva, ič ja tu nisam razumeo o čemu on priča...
Gospodar svetlosti-Rodžer Želazni
Strašna knjiga jer je čitam posle Hronika Ambera i veoma sam zadovoljan što je kao da odvozam test krug u Monci u novom Vejronu pa sednem u neka druga kola i opet budem zadovoljan.
Ukratko, grupa ljudi beži svemirskim brodom sa raspadajuće Zemlje,banjava na neku vukojebinu od planete tu se suočava sa domicilnim demonima i drugim vaskolikim neprijateljski raspoloženim stvorenjima.
U borbi otkrivaju način da dušu sele iz tela u telo i tako izbegavajući da umru u jednom telu,žive neizmerno dugo.
Takodje,razvijaju Aspekt i Atribut,stiču bogolike moći,proglašavaju sebe za bogove koristeći se hindu panteonom i tako vladaju novostvorenom,raširenom ljudskom zajednicom na toj planeti.
I odatle kreće zezanje.
Zato što nijesi doživio, Hladni krompiru. Ja i vjerujem da je takve knjige u većini slučajeva teško razumjeti bez obzira koliko je dobro i precizno nešto opisano, ako je i moguće takve stvari opisati, a da nijesi sam uspio da osjetiš nešto slično do tada.
EDIT: Doživiš i osjetiš nešto i kasnije sa pročitanom knjigom dobiješ naziv toga. I bude lakše da se boriš sa tim. To je ta Jungovska psihologija.
Krompir, koje si godište? Za uspešno čitanje neke knjige moraš da budeš upoznat i sa kontekstom u kojem je nastala, bilo da si ga delimično ili sasvim proživeo, bilo da si o njemu čitao i slušao. Recimo kao kad bi sad uzeo Ramajanu ili Mahabharatu bez preteranog znanja o Indiji, normalno da bi se na mnogo mesta pitao šta je pesnik hteo da kaže.
To što Valdemar kaže... Nema druge. Meni već preporučuju knjge koje bi valjalo pročitati kad zađem u 30-te, 40-te...
Mene me se sad cita Staaaari Zavet... Ozbiljno cita mi se jedna zbirka kratkih prica od nekog Bugarina Nikolaja Hajtova "Divlje price" se zove, imao sam je negde u onoj biblioteci Rec i Misao, al sad nema sanse da je nadjem.
Kad smo kod Bugara, Alek Popov, poslednje sam čitao Saputnik radikalnog mislioca, knjiga eseja, odličn je, mogu da preporučim recimo i roman Psi u niskom letu.
Puno palamudite, a zapravo se slabo razumete u književnost. Neka filozofiranja, sačuvaj me Bože... Pustite dečka, šta mu predlažete svakojake gluposti!
Nije uvijek dovoljno znati oko čega se knjiga formirala i kako je nastala za pisca. To je to za njega, to je to u knjizi opisano ali ovo što je u meni i što je moje a šta me je podsjetilo na Nepodnošljivu lakoću postojanja je moja nepodnošljiva lakoća postojanja. I to je završetak kakav je planiran za takve pročitane knjige.
Ajd ti Neko, ili predloži nešto pametno, ili se vrati tamo otkud si došao.
Pa evo predložio sam tri knjige na poslednje dve strane teme.
Ok, Tul i ovaj Zelazni (ne Želazni) u redu su, za ovog trećeg nemam pojma. Nego, zašto je priča o Kunderi palamuđenje, a otkud je Kundera glupost? I još, ne sviđa mi se kad mi kažu da se slabo razumem u književnost, pa sam eto malo...
Nije uvijek dovoljno znati oko čega se knjiga formirala i kako je nastala za pisca.
Nije uvek dovoljno, ali ponekad je potrebno. Pogotovo kad društveni momenat u romanu igra značajnu ulogu. Nije u pitanju larpurlartistička poezija.
Slažem se, ali meni to nije bilo neophodno da bih uhvatila nit njegove knjige. Možda sam i imala neko osnovno znanje o društvenim prilikama u knjizi, koliko ih se sjećam...Ali ga nijesam svjesno upotrebila. To može da pomogne, svakako. Nego je nekad teško i zaključiti koje znanje je potrebno imati prije početka čitanja knjige. O tome treba pisati kad se preporučuje knjige ođe, da.
Valdemar, dvadeset leta ravno imam. Što se tog istorijskog aspekta tiče, upoznat sam koliko toliko sa časova istorije i nekog samostalnog istraživanja, iako me istorija nikad preterano nije zanimala. Ono što sam ja razumeo, je da je u pitanju roman o ljubavi i međusobnim shvatanjima ljudi. Četiri glavna lika su mi nekako slabo koncipirana, gube mi se vrlo lako čim sa njih pređe na opisivanje psa ili Staljinovog sina ili Venecije govana.
Sad, možda mi fale težina i lakoća, i godine, da bih podrobnije ušao u roman i shvatio suštinu. Knjigu sam pročitao jer me privukla ta sintagma iz naziva romana, nekako mi je ezoterično i hermetički zazvučala, a i dalje mi tako zvuči i ostavlja mi otvoreno pitanje kakva je to lakoća postojanja, a uz to da je nepodnošljiva?