веснам ти си једна веома паметна девојка. сада си ме овом причом заинтригирала, молим те напиши још нешто о тој теми, врло је занимљива
Koju knjigu trenutno čitaš?
Preporučiću ti knjigu kad dodjem kući, sa više informacija.
јао немој књигу, никако да уклопим ове које сам већ набавио да читам са испитима и летовањем, густ распоред... да не причам што сам апсолутни лаик за математику. више сам за то да напишеш још нешто, не мораш сад да шириш причу него инстант
Ali ne citiram, nijesam u blizini knjige. Po sjećanju.
Matematička beskonačnost nije našla odgovarajuće i jednako zastupljeno mjesto u fizici našeg svijeta. To je uočljivo u analiziranju funkcija sa više od jedne promjenljive. (koje su nam najbliže, kao 3d plus vrijeme bićima) Beskonačnost, u matematičkom smislu, je jasno uočljiva i stoga bi slijedilo da na bar neki način bude takva i u fizici svijeta istih dimenzija. Medjutim, nije tako. Ili je naše poimanje matematičke beskonačnosti primijenjene na stvarnost pogrešno, što je vjerovatno i sučaj.
Uglavnom, želi da kaže da smo mi bića jedne od matematičkih beskonačnosti, u njoj živimo. A u njoj samoj ne postoje beskonačnosti i zato ih ne vidimo jasno. Moguće da misli na prostor-vrijeme.
Jako je lijepo i čini mi se uklopljeno ako imaš na umu analizu funkcija više promjenljivih. Mada, ja postavljam pitanje u kakvom su odnosu stvarnost i matematika i da li ovo može da važi po tome. To je problem. Stvarnost pa matematika ili matematika pa stvarnost.
Nešto neverovatno vam se desi između prve i poslednje strane. Nikada više necu gledati na život istim ocima
„У априлу 1941, ја сам из Београда отишао у Загреб. Рат против Југославије се завршио пре неколико дана, Слободна држава Хрватска је тек рођена, у Загребу је већ владао Анте Павелић са својим бандама усташа. Кад сам видео Анту Павелића први пут, оценио сам да је добар, да је основни елемент његовог карактера била људскост, једноставна и племенита, сачињена од стидљивости и хришћанске љубави према ближњем. Његов глас је био дубок, музикалан, веома пријатан. Причао је на италијанском, полако, са незнатним тосканским акцентом: причао ми је о Фиренци, Сијени, где је дуги низ година био у егзилу. А ја сам мислио, слушајући га, да је управо тај био терориста који је проузроковао убиство југословенског краља Александра, да је управо тај био човек коме је на терету убиство Бартуа. Анте Павелић ме је гледао са својим црним и продорним очима, и покрећући своје монструозне уши, говорио ми је: ‚Ја ћу владати мојим народом са добротом и праведношћу‘ Неколико месеци касније, на крају лета 1941, ја сам се враћао из Русије, уморан, болестан, после дугих месеци проведених у прашини и блату бескрајне равнице између Дњестра и Дњепра. Зауставио сам се у Букурешту да се одморим који дан. Напустио сам Букурешт, у Будимпешти сам се задржао само неколико сати и наставио сам за Загреб… Прошло је подуже времена од како нисам видео Анту Павелића. Када сам ушао у његов студио, приметио сам да је променио место намештаја. Док смо разговарали, ја сам посматрао корпу од врбовог прућа, постављену на његовом столу, на левој страни од Поглавника. Поклопац је био подигнут, видело се да је корпа била пуна морских плодова, тако су ми изгледали, рекао бих остриге, али извађене из љуштуре … ‚То су остриге из Далмације?’, упитао сам Поглавника. Анте Павелић је подигао поклопац корпе и показујући те морске плодове, ту љигаву и пихтијасту масу острига, рекао је, осмехујући се, са тим својим добрим и уморним осмехом. ‚То је поклон мојих верних усташа: двадесет килограма људских очију.’ “
(Из XIII поглавља Малапартеовог Kaputta)
Kaputt, treci put..Ni jednog coveka koji nije procitao ovo delo ne mogu da smatram ozbiljnim citaocem. Ako se neko od vas drzne da ga nabavi i procita, predlazem da krene krajem leta - pocetkom jeseni, dok jos ima sunca i vedrih dana. Izbegavajte periode ogoljene zime kada se dani skrate a stabla pred kucom snuzde i pretvore u tamne, kvrgave kosture nekadasnjeg drveca. Postoji realna opasnost da isecete vene ili napadnete ukucane teskim, tupim predmetima..
Kekec na vučjem tragu
Kaputt, treci put..Procitaj ako smes.
Pročitao sam je tri puta Melkijades, jedna od mojih omiljenih knjiga, posebno zbog toga što je vezana za Drugi svetski rat u vezi kog me sve zanima, knjige, filmovi, dokumentarci.
http://i.imgur.com/ehD7C3T.jpg I sličnih stvari.
Gonzo u tom slučaju bismo imali dosta zajedničkih tema. Ja sam nekoliko godina proučavao drugi svetski rat (zaista fascinantan dogadjaj). Pronadji recimo ovo, da te ne smaram sa Jasenovcem, Aušvicom, Dahauom, Sibirom, bitkama i nekim opštim stvarima http://knjigeobradovic.com/polovne-knjige/900-dana-opsada-lenjingrada-harrison-e-salisbury-u-dve-knjige-u-2-knjige Ovo je kapitalno delo. Zaista kapitalno.
Ili ako nisi upoznat, mada verovatno jesi.
Ja se izvinjavam što sam zamračio, malo me ponelo :)
Hičkokov dokumentarac znam, a ova knjiga o opsadi Lenjigrada je odlična, samo što trenutno nemam 2.500 soma koji nisu potrebni za nešto drugo.
Evo da ti preporučim ovu knjigu
http://www.vulkani.rs/42850d87-b7d2-4026-b1a8-dc8314504e7f/HIMLEROV-VELIKI-PLAN.aspx#.VZJ3SPmqqko
Odlična knjiga o Anenerbeu i Himleru koji je to osnovao, kao i svim naučnicima koji su svoj integritet stavili u službu nacizma. Knjigu je pisala Kanađanka, koja je koliko sam shvatio iz pogovora četiri godine istraživala arhive i druge izvore.
Antologija poljskog eseja, tek sam počeo. Ali ima obećavajućih autora: Kolakovski, Zbignjev Herbert, Kot, Šimborska, Lem, Zagajevski, Gombrovič...
Procita li zaveru budala valdemare, rekao si da ces je prokomentarisati?
A, jesam, da, zaboravih. U početku mi se nije svidela, stil pisanja je suviše suvoparan, rečenica suviše nekako... žurnalistički suva. Likovi su dobro odrađeni, svaki groteskan na svoj način, ama ni jednog jedinog pozitivca. Glavni junak Gargantua, đubre od čoveka. Malo mi kompozicija ide pravolinijski, ali izgleda da sam se ja zeznuo što sam počeo da čitam kao da je delo ozbiljno, a ne groteska, pa sam tek pred kraj naštimovao mozak na takvo čitanje. Uglavnom, brzo se čita i zabavno je. Nije skroz vrh, ali vredi pročitati. Taj pisac je baš mrzeo svoje društvo, što često kažu u romanu, bio je komunjara :)
Ne postoji ta knjiga!
Kakve su ovo spravice za mučenje?
занимљиво је све то, хвала весна
I slikovito je, sa svim uspješnim poređenjima koja pravi. Nema na čemu.
Kakve su ovo spravice za mučenje?
Jedna je slika mladog muškarca u gaćama, koja tu stoji da izazove uzbuđenje. Pored nje se nalazi jedna metalna sprava koja se ugura u usta tako da vilice budu malo razmaknute, ne dozvoljava da se zubi sasvim sklope. Ipak, usne do određene mere mogu da se sklope. Jezičak služi da se blagim udarima prsta jedne ruke trza, pri čemu metalna opruga vibrira, te se cela usna duplja, otvorena onim širokim krajem, ponaša kao rezonantno telo. Mada i sinusi. Žrtvi se nanosi bol tako što mučitelj menja oblik i zapreminu usne duplje dok opruga vibrira, proizvodeći tako tonove različite visine i trajanja. Uglavnom, ja to volim da zovem "mučenje drombuljom" :)
zasigurno je zanimljivo. ja sad chitam vedsku matematiku i veoma sam prijatno iznenadjen njihovim nachinom rachunanja.
tako su muchili cigane u ko to tamo peva
Jedna je slika mladog muškarca u gaćama, koja tu stoji da izazove uzbuđenje. Pored nje se nalazi jedna metalna sprava koja se ugura u usta tako da vilice budu malo razmaknute, ne dozvoljava da se zubi sasvim sklope. Ipak, usne do određene mere mogu da se sklope. Jezičak služi da se blagim udarima prsta jedne ruke trza, pri čemu metalna opruga vibrira, te se cela usna duplja, otvorena onim širokim krajem, ponaša kao rezonantno telo. Mada i sinusi. Žrtvi se nanosi bol tako što mučitelj menja oblik i zapreminu usne duplje dok opruga vibrira, proizvodeći tako tonove različite visine i trajanja. Uglavnom, ja to volim da zovem "mučenje drombuljom" :)
Slika muškarca za uzbuđenje i spravica za mučenje...To je ono, što bi A Huli rekla kad je povuku za rep u toku posla, sa one strane dobra i zla. :)
stara dobra A Huili
kažu da se ubijala od kurca
Hakslijeve eseje, ima fantastičnih, plakao sam na neke. :D
Ako nadjete, pročitajte, pogotovo o Bodleru, Sviftu, Razmišljanja o El Greku i Varaijacija na temu o Goji. Skoro u svaki esej ubaci Dostojevskog, same riječi hvale za istog lolo