prijava

Vrhunski albumi

Arhiva212 odgovora· poslednji 14. avg 2015.
MN

Redosled nebitan

AC/DC - High Voltage
Trebalo je da se snime dva albuma za australijsko tržište pa da se objavi i ova verzija za ostatak sveta 76. godine. Prljavi rifovi, vriskavi prepukli vokali i kratke efektne solaže. Plus gajde plus blues plus boogi...
PANTERA - Vulgar Display of Power
Kakvo osveženje! Gruvanje, fenomenalne solaže, briljantni rifovi (Walk!) i vokal koji proždire sve pred sobom. Lektira!
QUEENSRYCHE - Operation: Mindcrime
Intelektualni metal; članovi benda pričaju da je album nastao po filmskom scenariju koji je napisao pevač a kog se dočepao gitarista i odmah počeo da dodaje muziku. Triler, genijalno odsviran, odpevan, produciran...
DEF LEPPARD - Hysteria
Pustite ovaj album nekome ko ne zna kad je sniman i nikad neće pogoditi da je reč o 85-oj. Lang (producent) je nadmašio sebe apesme se tako bezobrazno lepe da je to prosto sramota (a tek ribe iz spotova...).
TYPE O NEGATIVE - Bloody KISSES
Revolucija, nešto sasvim drugačije; četiri dugokosa ''mračna'' momka iz Bruklina sa mešavinom presporih i (na momente) prebrzih stvari, bolnim pričama i, uopšte, atmosferom iz horora. Genijalno! nezaobilazno! loving you was like loving death
RAGE AGAINST THE MACHINE first
Pravi prvenac koji odmah udara u glavu! Gitarista sa Harvarda, pevač zadojen levičarskim idejama (hm, kao i ostatak benda), piskavokreštavog glasa i ritam mašinerija bez greške. Bez greške!
GUNS & ROSES - APETIT FOR DESTRUCTION
Nenadmašni prvi album (jedan od onih, za anale) prljav, znojav, pijan, gudriran, uličarski... a opet sladak. Neponovljivo!
SLAYER - Show No Mercy
Deset pesama za 28 minuta. Razorno, prebrzo, nenadjebivo. Eto šta se desi kad se spoje Čileanac, Italijan, Nemac i Englez. Lektira.
ANTHRAX - Among The Living
Treća sreća. Njujorška škola, tekstovi inspirisani horor literaturom stripovima i svakodnevnim sranjima. Rifovi na momente neuhvatljivo brzi, solaže perfektne, bubanj razarač i vokal moćan i jasan.
IRON MAIDEN - The Number Of The Beast
Zbog ovih stvari se Mejdeni vole i kad prave svakakva čuda. Brusov debi i odmah pun pogodak. Pesme uglavnom normalne dužine, gitarski dvojac za sladokusce i genijalni Harris koji je sve to zakuvao...
BLACK SABBATH - Paranoid
Naslovna pesma je dodata da popuni prostor a sad je i seljaci (posle skoro 40 godina!) rado poslušaju kad se negde u njihovoj blizini slučajno pusti. Mrak, ludilo, vrhunski rifovi, zajeban imidž.
LED ZEPPELIN IV
Može bilo šta ali ovaj album ima bar tri razloga da ga izdvojimo: Rock n' roll, Black Dog, Stairway To Heaven. Četiri genijalca skrivena iza čiče koji nosi granje...

LE

најбољши њихов! да ние било овог албума, ја бих данас слушао секу и јецу!

DE

Vrhunski je The Wall od Floyda, a evo i sto

Jedan od najboljih albuma grupe Pink Flojd (kasnije je snimljen i film, sa Bobom Geldofom u glavnoj ulozi), a po subjektivnom misljenju autora i najbolji. Album je u formi rok opere, to jest, pesme nisu prosto pesme, nego su deo odredjene celine, to jest price.
Prica prati zivot rok zvezde Pinka Flojda, koji je jos od rane mladosti bio emotivno povredjen od strane drustva. Otac mu je poginuo u Drugom svetskom ratu (Another brick in the Wall part 1), u skoli ga je maltretirao profesor koji se izivljavao na deci zbog torture koju je morao da podnese kod kuce ( The Happiest Days of Our Lives i Another brick in the Wall part 2, zajedno cine pesmu koju napamet znaju sve generacije ucenika osnovnih i srednjih skola), a kod kuce ga je previse zastitnicki nastrojena majka drzala pod staklenim zvonom, sto ga je socijalno hendikepiralo za sva vremena (Mother). Zbog svega toga, Pink resava da stvori Zid (eng. The Wall), metaforu za emocionalno otudjivanje od celog sveta (takodje u Mother).
I tako, Pink se povlaci u svoj zamisljeni svet, unutar Zida. Kasnije postaje poznata rok zvezda i zeni se, medjutim brak brzo propada (Empty Spaces). Saznaje da ga zena vara zato sto se previse hladno odnosio prema njoj (Empty Spaces i Young Lust). Kad je to saznao, Pink je poludeo, demolirao apartman i svojim ponasanjem oterao grupi-devojku koja je bila sa njim u tom trenutku (One of my turns).
Lezeci u razrusenoj hotelskoj sobi, Pink pocinje da ocajava i da se dere "da ga ne ostavlja" (Don't leave me now), ali uprkos svemu, posle tog dogadjaja zavrsava gradnju Zida, tvrdeci "da mu ne trebaju ruke oko njega" i "da mu ne trebaju droge da bi se smirio", i zakljucio sve to sa "ne treba mi bas nista, sve su to bile cigle u Zidu" (Another brick in the wall part 3).
Ali ni tu nije kraj, posto Pink shvata da je potpuna izolacija u stvari bila greska i on pokusava da uspostavi kontakt sa spoljasnjim svetom, ali bezuspesno (Hey You, Is there anybody out there?, Nobody home). U pesmi Hey You, prvi put se u albumu pojavljuju Crvi (eng. The Worms) kao metafora za mracne fragmente Pinkove duse koji se stvaraju iz njegove samoizolacije. Zbog svega ovoga, Pink pada u tesku depresiju, toliko jaku da je doktor morao da mu da sedative kako bi mogao da odrzi koncert (Comfortably Numb).
Pokazalo se kasnije da je to bila velika greska, zato sto su sedativi oslobodili u Pinku njegovu mracnu stranu: nacistickog diktatora koji odmah naredjuje publici da mu posalju "Jese, crnje, pedere i ostale nepodobne"(In the Flesh), organizuje mitinge i nerede na ulici (Run like Hell i Waiting for the Worms), dok se na kraju ne probudi njegova savest (Stop, najkraca pesma svih vremena).
I sad dolazimo do vrhunca albuma: Pink, shvativsi da je napravio velike greske u zivotu, organizuje metaforicko sudjenje samom sebi, unutar Zida (The Trial). Tu se pojavljuju svi Crvi: Tuzilac koji ga optuzuje da je "pokazao osecanja skoro ljudske prirode", ucitelj koji kaze da je "uvek govorio kako nista od njega nece biti", kao i njegova majka koja ga ne krivi zaista, ali je tuzna sto je otisao od kuce i moli sudiju "da ga pusti da ide sa njom". U ovoj pesmi shvatamo da Pink nije kriv za nesrecu koju je morao da prezivljava u detinjstvu i da je Zid nesto sto je bio primoran da stvori. Jedino sto mu zaista mozemo zameriti(mada je u tom trenutku Zid bio vec uveliko napravljen) jeste njegovo ponasanje prema bivsoj zeni: ona se pojavljuje kao jedan od "svedoka" i kaze "trebao si vise da pricas samnom, ali ne, morao si da ides svojim putem!". Na sve ovo, Pinkova jedina odbrana, utesna mantra ili mozda nesto trece jeste da je lud.
Poslednji od Crva koji se pojavljuje jeste Sudija koji presudjuje da je Pink kriv i da za kaznu mora da srusi Zid.
Sta se kasnije desilo sa Pinkom ostaje otvoreno pitanje. Neki smatraju da Pink nije mogao da izdrzi pritisak drustva i da je izvrsio samoubistvo, a drugi smatraju da se vratio na staro, da je ponovo bio nalik onom detetu koje je nekad bio. To je ostalo otvoreno pitanje na koje moze samo slusalac da odgovori.
Poslednja pesma sa albuma je Outside the Wall, i ona ne govori iz perspektive Pinka, nego iz perspektive naratora. Naravoucenije albuma: svi stvaraju Zidove. Kako se jedan vrati u drustvo, drugi izadje. Nije lako, ali drustvu moramo dati sansu. Ako ne srusimo svoje Zidove, oni koji zele da dopru do nas ce vremenom odustati i ostaviti nas sa nasim Crvima kao jedinim drustvom.

http://vukajlija.com/the-wall-album/88836

GI

Svi albumi su im maestralni. E sada, što ih izdaju posle 100 godina, to je druga priča. Ali na neki način, isplati se toliko čekati. Nego krivo mi što A Perfect Circle ne snimaju ništa više.

ME

Pa pazi, i meni je tako, osim ''V is for Vagina'' albuma, njega slušam onako ponekad.

Ovo je ipak jedna od (aj da ne preteram) top 15 stvari koje je mjk uradio

ME

doživim temu i da se ujedno osvrnem na prethodnu godinu sa dva omiljena mi albuma, doktori komercijale i jedni i drugi, ali pre toga, doktori pravljenja muzike.

zamiljiv rivju je dao danilo iz consecrationa koji je ovaj album uporedio sa najboljim albumima cepelina. sigurno da što se tiče originalnosti i talenta nije pogrešio
http://theobelisk.net/obelisk/wp-content/uploads/2013/06/queens-of-the-stone-age-like-clockwork.jpg

nemam reči, ovo me oduvalo, 60te, 70te, 80te, sintisajzeri i fank, sve u jednom albumu. mađija
http://cdn4.pitchfork.com/news/52761/4e6c6fb2.jpg

slušalo se još, novi blek sabat, motorhed, clutch, palms, dobri albumi ali sve već vidjeno.

#swag

SK

Brao, Roso, podsetio si me, odoh sad slušam...

NEEEEEBO JE MALO, MALO JE ZA SVEEEE dooole se mora, mora se zar neeee

AR

Pearl Jam- Ten
Tool- Aenima
Melvins- Houdini
Block Out- Godina sirotinjske zabave
Nick Cave and The Bad Seeds- No more shall we part

TK

http://www.metalsucks.net/wp-content/uploads/2015/06/fnm-angeldust.jpg
Angel Dust - Faith no more. Vrhunsko pevanje, šizofreno-manijakalna atmosfera kao da je sniman u nekoj napuštenoj fabrici sa pogledom na groblje ili možda ludnicu, a ne u sunčanoj Kaliforniji. ritam sekcija ubila, klavijature raskivaju, a gitara onako prati to fino iz pozadine, nije u prvom planu. Ali pevač je izdominirao za medalju, totalno drugačiji stil od hevi metalaca masovno kačenih na temi i skoro svih ostalih rokera, sa dosta elemenata operskog pevanja, urlanja, vrištanja.. čega sve ne. Nezapamćen slučaj u medicinskoj istoriji da čovek dva puta mutira svoj glas, prethodni album kao da je pevao neki drugi lik (The real thing), samo tri godine pre toga.

https://consequenceofsound.files.wordpress.com/2014/05/disintegration.jpg?w=1200
The Cure - Disintegration
Totalna dezintegracija uz ovo remek delo. The Cure izgleda kao neki prosečan pop bend kad se gledaju njihovi MTV spotovi tipa frajdej ajm in lov, ili lov kets, ali kad se zagrebe u suštinu biti... uff kakva bendina. Možda najbolji britanski basista Simon Galup (opasno ga je ispokradao basista EKV-a inače, najveći ekv hitovi imaju bas linije maznute od Galupa) - ovde jednostavno dominira. Atmosfera albuma je nenadjebiva za trenutke introspekcije uz padavine tipa kiša, koje su poželjne dok piči ovaj album. Bas, klavijature, gitare... kompletan instrumental je odrađen perfektno. Pevač radi poslić onako, uklapa se, ali nije neki kalibar tipa Mejnard iz Tool-a, taman peva kvalitetno koliko treba.

http://25.media.tumblr.com/tumblr_m79g5nXoy11qam712o1_500.jpg
I kao treći sam ovaj naručio oriđinal disk, treba stić za koji dan, nekako najviše hitova se zbralo baš ovde. Imaju oni još dosta kvaliteta, pevač je klasični liričar sociopata, šizofrena budala takoreći, gitarista je možda najmelodičniji od svih britanaca, zaista vrhunski zvuk džoni mar legenda, bubnjar se uklapa fino, a basista tuče iz senke ultra kvalitetno (najpotcenjeniji lik u celoj priči). Klasičan ubadajući (ili okidajući kako kome volja) zvuk bas gitare, potpuno jasno se čuje svaki ton bas linija koje su uglavnom genijalne.

Tema je u Arhivi i zaključana je, tu se više ne odgovara.