prijava

Vrhunski albumi

Arhiva212 odgovora· poslednji 14. avg 2015.
MN

Redosled nebitan

AC/DC - High Voltage
Trebalo je da se snime dva albuma za australijsko tržište pa da se objavi i ova verzija za ostatak sveta 76. godine. Prljavi rifovi, vriskavi prepukli vokali i kratke efektne solaže. Plus gajde plus blues plus boogi...
PANTERA - Vulgar Display of Power
Kakvo osveženje! Gruvanje, fenomenalne solaže, briljantni rifovi (Walk!) i vokal koji proždire sve pred sobom. Lektira!
QUEENSRYCHE - Operation: Mindcrime
Intelektualni metal; članovi benda pričaju da je album nastao po filmskom scenariju koji je napisao pevač a kog se dočepao gitarista i odmah počeo da dodaje muziku. Triler, genijalno odsviran, odpevan, produciran...
DEF LEPPARD - Hysteria
Pustite ovaj album nekome ko ne zna kad je sniman i nikad neće pogoditi da je reč o 85-oj. Lang (producent) je nadmašio sebe apesme se tako bezobrazno lepe da je to prosto sramota (a tek ribe iz spotova...).
TYPE O NEGATIVE - Bloody KISSES
Revolucija, nešto sasvim drugačije; četiri dugokosa ''mračna'' momka iz Bruklina sa mešavinom presporih i (na momente) prebrzih stvari, bolnim pričama i, uopšte, atmosferom iz horora. Genijalno! nezaobilazno! loving you was like loving death
RAGE AGAINST THE MACHINE first
Pravi prvenac koji odmah udara u glavu! Gitarista sa Harvarda, pevač zadojen levičarskim idejama (hm, kao i ostatak benda), piskavokreštavog glasa i ritam mašinerija bez greške. Bez greške!
GUNS & ROSES - APETIT FOR DESTRUCTION
Nenadmašni prvi album (jedan od onih, za anale) prljav, znojav, pijan, gudriran, uličarski... a opet sladak. Neponovljivo!
SLAYER - Show No Mercy
Deset pesama za 28 minuta. Razorno, prebrzo, nenadjebivo. Eto šta se desi kad se spoje Čileanac, Italijan, Nemac i Englez. Lektira.
ANTHRAX - Among The Living
Treća sreća. Njujorška škola, tekstovi inspirisani horor literaturom stripovima i svakodnevnim sranjima. Rifovi na momente neuhvatljivo brzi, solaže perfektne, bubanj razarač i vokal moćan i jasan.
IRON MAIDEN - The Number Of The Beast
Zbog ovih stvari se Mejdeni vole i kad prave svakakva čuda. Brusov debi i odmah pun pogodak. Pesme uglavnom normalne dužine, gitarski dvojac za sladokusce i genijalni Harris koji je sve to zakuvao...
BLACK SABBATH - Paranoid
Naslovna pesma je dodata da popuni prostor a sad je i seljaci (posle skoro 40 godina!) rado poslušaju kad se negde u njihovoj blizini slučajno pusti. Mrak, ludilo, vrhunski rifovi, zajeban imidž.
LED ZEPPELIN IV
Može bilo šta ali ovaj album ima bar tri razloga da ga izdvojimo: Rock n' roll, Black Dog, Stairway To Heaven. Četiri genijalca skrivena iza čiče koji nosi granje...

GR

AC\DC - Back in black
Iron Maiden - Fear of the dark
Rok misija - Zeitgeist
Steppenwolf - Steppenwolf

ME

Слажем се Виртуал.
Елем, синоћ сам се подсетио колико је ово ФЕНОМЕНАЛАН албум. Из времена кад Гери још није био оно по чему је остао најпознатији - блузер. Мелодични хеви звук и одлични текстови, уз његов врло ''лепљив'' глас. Можда и његов најбољи албум, наравно, после ''Still Got The Blues''-а.
Ко није чуо неку ствар, топла препорука.
Дакле, ради се о албуму ''Corridors Of Power''.
ЕДИТ: Ту је и, наравно, пар балада које се не уклапају у дат опис хеви звука. :)
http://images.amazon.com/images/P/B000093000.01.LZZZZZZZ.jpg
http://www.coversdaddy.com/backcovers/gary-moore---corridors-of-power--music-back-cover-795.jpg

CH

Moji religijski su Higway to hell od AC/DC, prva 3 Čorbina (pokvarena mašta i prljave strasti no.1), Piece of Mind od Mejdena, Appeal to reason od Rise Against-a i Dirt od ALice in Chains.

VU

Metalica - Kill 'em all
Slayer - Reign In Blood
System Of A Down - Toxicity
Tool- Lateralus
Mortal Kombat- Smrtonosna Sorka

ME

Јебем му миша, напишите кратак ривју, зашто волите неки албум, омиљена ствар...нешто. :) Можда неком дате идеју шта да чује. :Д

CH

Moji religijski su Higway to hell od AC/DC, prva 3 Čorbina (pokvarena mašta i prljave strasti no.1), Piece of Mind od Mejdena, Appeal to reason od Rise Against-a i Dirt od Alice in Chains.

Evo, i da razjasnim.

Highway to hell je, po meni, najbolji album AC jer su mi tu apsolutno sve pesme na koje ja režem vene od sreće kada ih čujem. Walk all over you, Shot down in flames, Touch too much, If you want blood imaju tako sjajne, bruka dobre rifove, uskladjene sa Skotovim jebenim glasom, perverzija budu. Night prowler, Love hungry man i Beating around the bush mi nekako dižu adrenalin na drugačiji način, fantastične su. A Get it hot i Girls got rhythm su jednostavno pesme na koje moraš da se nasmeješ i zaigraš, gde god bio, makar samo refren da znaš. A sama pesma Highway to hell nije za opis. Religija.

Onda, prva 3 albuma Riblje Čorbe.

Ne mogu nikako po redu da ih izdvajam i pišem, jednostavno, ljudi koji se bave muzikom i koji su upoznati sa tim pesmama će i te kako znati o čemu ja pričam. Neke su žene pratile vojnike, Pobeći negde, Pekar lekar apotekar, Ostavi je, Zvezda potkrovlja i suterena, Srećan put pišo moja mala, itd itd.. To su masterpisovi. Takvi masterpisovi da mi je drago što nisu napravile status kao pesme tipa Djubre, Lutka i slično. Volim kada znam da ih znam samo ja od svih mojih prijatelja, i da ih zna samo još koji čovek, ako sluša Čorbu toliko mnogo. Nije za svakog.

Piece of Mind od Iron Maiden. Tu ne treba puno govoriti, obzirom da je svaki album Mejdena neka vrsta religija. Tu bih samo izdvojio Revelations kao jednu od svojih omiljenih pesama, kao i Flight of Icarus i To tame a land. Ali se dvoumim sa omiljenim albumom još od kada je izašao Matter of life and death. Možda mi je taj i draži.

Appeal to reason od Rise Against. SLušate li ih? Fantastični su, zaslužuju da jednom za jedno 30 godina budu legende. Ako nastave ovako, svakako će doći do tamo. Ovaj album je bio mamojebački sa stračnim pesmama poput From heads unworthy, Dirt whispered, Re-education i drugim, sa sjajnim i pamtljivim rifovima, ali tekstovi su još jači od muzike. Pesma koja me je ostavila bez dana je bila Hero of war, predlažem da je poslušate, nećete se pokajati, prelepa je.

A Dirt od Alice in Chains je nešto posebno. To ne bih previše komentarisao. Angry chair, Them bones, Dam that river, Rooster, Would, Rain when I die.. I naravno, Down in a hole. Reči su suvišne.

ME

doživim temu i da se ujedno osvrnem na prethodnu godinu sa dva omiljena mi albuma, doktori komercijale i jedni i drugi, ali pre toga, doktori pravljenja muzike.

zamiljiv rivju je dao danilo iz consecrationa koji je ovaj album uporedio sa najboljim albumima cepelina. sigurno da što se tiče originalnosti i talenta nije pogrešio
http://theobelisk.net/obelisk/wp-content/uploads/2013/06/queens-of-the-stone-age-like-clockwork.jpg

nemam reči, ovo me oduvalo, 60te, 70te, 80te, sintisajzeri i fank, sve u jednom albumu. mađija
http://cdn4.pitchfork.com/news/52761/4e6c6fb2.jpg

slušalo se još, novi blek sabat, motorhed, clutch, palms, dobri albumi ali sve već vidjeno.

#swag

SK

Brao, Roso, podsetio si me, odoh sad slušam...

NEEEEEBO JE MALO, MALO JE ZA SVEEEE dooole se mora, mora se zar neeee

AR

Pearl Jam- Ten
Tool- Aenima
Melvins- Houdini
Block Out- Godina sirotinjske zabave
Nick Cave and The Bad Seeds- No more shall we part

TK

http://www.metalsucks.net/wp-content/uploads/2015/06/fnm-angeldust.jpg
Angel Dust - Faith no more. Vrhunsko pevanje, šizofreno-manijakalna atmosfera kao da je sniman u nekoj napuštenoj fabrici sa pogledom na groblje ili možda ludnicu, a ne u sunčanoj Kaliforniji. ritam sekcija ubila, klavijature raskivaju, a gitara onako prati to fino iz pozadine, nije u prvom planu. Ali pevač je izdominirao za medalju, totalno drugačiji stil od hevi metalaca masovno kačenih na temi i skoro svih ostalih rokera, sa dosta elemenata operskog pevanja, urlanja, vrištanja.. čega sve ne. Nezapamćen slučaj u medicinskoj istoriji da čovek dva puta mutira svoj glas, prethodni album kao da je pevao neki drugi lik (The real thing), samo tri godine pre toga.

https://consequenceofsound.files.wordpress.com/2014/05/disintegration.jpg?w=1200
The Cure - Disintegration
Totalna dezintegracija uz ovo remek delo. The Cure izgleda kao neki prosečan pop bend kad se gledaju njihovi MTV spotovi tipa frajdej ajm in lov, ili lov kets, ali kad se zagrebe u suštinu biti... uff kakva bendina. Možda najbolji britanski basista Simon Galup (opasno ga je ispokradao basista EKV-a inače, najveći ekv hitovi imaju bas linije maznute od Galupa) - ovde jednostavno dominira. Atmosfera albuma je nenadjebiva za trenutke introspekcije uz padavine tipa kiša, koje su poželjne dok piči ovaj album. Bas, klavijature, gitare... kompletan instrumental je odrađen perfektno. Pevač radi poslić onako, uklapa se, ali nije neki kalibar tipa Mejnard iz Tool-a, taman peva kvalitetno koliko treba.

http://25.media.tumblr.com/tumblr_m79g5nXoy11qam712o1_500.jpg
I kao treći sam ovaj naručio oriđinal disk, treba stić za koji dan, nekako najviše hitova se zbralo baš ovde. Imaju oni još dosta kvaliteta, pevač je klasični liričar sociopata, šizofrena budala takoreći, gitarista je možda najmelodičniji od svih britanaca, zaista vrhunski zvuk džoni mar legenda, bubnjar se uklapa fino, a basista tuče iz senke ultra kvalitetno (najpotcenjeniji lik u celoj priči). Klasičan ubadajući (ili okidajući kako kome volja) zvuk bas gitare, potpuno jasno se čuje svaki ton bas linija koje su uglavnom genijalne.

Tema je u Arhivi i zaključana je, tu se više ne odgovara.