Već si jednom provlačio ovu tezu s maskiranim konfliktom i skrivenim traumama Melk i ima smisla ali:
pošto je taj konflikt teško rešiti, usmeravaš ga na Boga
Ovo bi imalo smisla kada bi svaki ateista bio i antiteist. Ispravi me ako griješim ovaj potonji izraz je nešto kao protuteizam koji nastoji opovrgnuti postojanje Boga kao što radi na neki način Richard Dawkins npr.
Međutim, ateisti koje ja poznajem su ljudi koji te niti ubjeđuju niti očekuju da ima dokazuješ išta. Oni su prosto “uvjereni” da Bog ne postoji i žive s totalnim odsustvom bilo kakvog omnipotenta u njihovim životima, bez obzira na okolnosti.
Tako da bih prije rekao da se radi o nekoj “nepotrebnosti” više sile u njihovim životima nego traumama. Kako to kompenzuju, u čemu nalaze mir duše, nadu i sklonište od nedaća, ne znam ali to je njihov način funkcionisanja