prijava

Istorija

2.743 odgovoraposlednji 13. maj 2024.
ЦА

Posle '41, ali su npr. avgusta '45. manastiri izuzeti od poreza, i mada je počeo negativni trend, crkva je bila ok do '54. I unijatske crkve su trpele štetu na račun RPC.

VA

Ok, shvatio je da ne može da motiviše Ruse bez religije. Niko nije hteo baš da gine za gole ideale antifašizma ili patriotizma, i onda umre, a sa druge strane šta, mrak. Ne, drug Staljin rekao da će sa druge strane čekati komesar Hrist i komitet od 12 apostola, i baćuška Bog s kolosalnim brcima.

NI

E Care, nisam mogo da nađem dal su P. Marković i Č. Antić pisali u onoj njihovoj alternativnoj verziji istorije šta bi bilo da nisu roknuli Aleksandra i Dragu. Pa eto možeš ti neku svoju verziju? I uopšte vaše mišljenje o Apisu (leksikon)

ЦА

Otprilike, rešio je da puca iz svih topova da bi se održao pred Švabama, zato je i cela Kominterna sarađivala sa građanskim pokretima protiv Osovine (kineski komunisti s Kuomintangom, jugoslovenski komunisti s vojskom u Aprilskom ratu i donekle s JVuO, francuski i italijanski komunisti sa svojim fašistima, ELAS sa EAM itd).

DE

Može samo mišljenje da napiše istorijski podaci o Apisu su šturi i politzovani.

ЦА

Niktov, alternativne istorije su za istoričara jeres, tako da o tome ne mogu govoriti. Ali zanimljivo je znati da je Srbija počela da planira realne budžete od 1902, da neke analize pokazuju da je Draga verovatno mogla da rodi, a da je Ohrana znala za organizaciju, no da je dala informaciju vladi kad je sve bilo gotovo. Ruska vlada je takođe pozitivno odgovorila na pitanje Petra Karađorđevića da li se može smatrati pretendentom pre atentata. Uz to, dokumenta u ruskom državnom arhivu u vezi s prevratom su izvučena i njihove signature su izbrisane.

NI

Pa reko kad mogu ova dvojica možeš i ti... Fala lepo, a da, to za Dragu i ja pročitah mislim kod one Suzane Rajić što je pisala sad skoro o Aleksandru da fora da je bilo i do Mašina i do ALeksandra tj. da su oni bili jalovi a ne Draga, jbt koji je baksuz Draga onda bila...

GO

Meni je ta ideja sa pisanjem alternativne istorije interesantna, naravno kada je radi školovani istoričari a ne njuška poput Deretića. Što da ne, ok je pročitati njihovo viđenje kako bi se možda stvari odvijale da se sve drugačije odigravalo kod prelomnih događaja kako u istoriji Srbije, tako i u svetskoj istoriji.

ЦА

Znaš kako, za mene su oni više publicisti nego istoričari, a šteta je, jer su obojica napisali nekoliko izuzetno značajnih dela na početku.

Alternativna istorija podrazumeva da ti znaš sve moguće okolnosti nekog događaja, a to je nemoguće. To je delo fikcije, a ne nauke. Zadatak istoričara je da proučava istorijske izvore, a toga tu nema.

DE
ajd politizovani al što bi bili šturi podaci, pa majkumu nije živeo u 13. veku...

Šta znaš o Legiji? Pravosnažno je osuđen za organizovanje ubistva premijera republike Srbije u SR Jugoslaviji.

GO
Alternativna istorija podrazumeva da ti znaš sve moguće okolnosti nekog događaja, a to je nemoguće. To je delo fikcije, a ne nauke. Zadatak istoričara je da proučava istorijske izvore, a toga tu nema.

Stoji ovo Care, ali ako se ne varam istoričari i inače ponekad nemaju dovoljno izvora ili jako malo u vezi sa određenim događajima, pa kad o njima izvlače zaključke i to može delovati kao alternativna verzija (ne namerno svakako) jer su možda morali da se oslone i na pretpostavke kako bi došli do određenog zaključka.

NI

Pa ok, sama se nameće ta paralela Apis - Legija ali ipak ovo sa Apisom bilo pre 100 godina, pa šta su radili i šta rade ti istoričari?

Mada ima ona fora, recimo, da su tek sad otišli u Istanbul da proučavaju tamošnje izvore o vremenu vladavine Turaka al ne bih da kenjam mnogo Car to verovatno bolje zna

ЦА

Gonzo, to samo znači da je istoričar loš, pošteni istraživač uvek naglasi kada nema dovoljno izvora za njegovu pretpostavku.

Niktove, tako je, mada je bilo istraživanja i ranije, ali generalni nivo poznavanja ranog modernog perioda, pogotovo u Osmanskom sultanatu, je tragičan. Više puta su me pitali ovde za literaturu o tom periodu, ali je nema, tek čekamo sad da jedan profesor objavi prvu iole kvalitetnu monografiju, a i on izgleda ima velike muke sa izdavačima.

ЈП

Царе, Острогорског на страну (управо се обрађује) шта би ми занимљиво препоручио поводом византије што се литературе тиче

GO
Gonzo, to samo znači da je istoričar loš, pošteni istraživač uvek naglasi kada nema dovoljno izvora za njegovu pretpostavku.

Nisi me razumeo, podrazumeva se ovo što si ti napisao. Znači naglasi da nema dovoljno izvora za njegovu pretpostavku, ali to opet nekome može delovati kao neka alternativna verzija, baš zato što čovek ima određenu pretpostavku, ali sa naglaskom na nedostatku izvora. Nisam ni mislio na diletantne i kvazi istoričare, već na ozbiljne naučnike.

ЈП

енглески само. Уже интересовање - зрелији период, high middle ages штоно кажу, хералдика, династије, теме. То би били неки тагови, сваки задовољава

ЦА

Pa alternativna istorija uzima događaj koji se sigurno desio, i na osnovu toga obrađuje istorijske procese koji se sigurno nisu desili, pretpostavka podrazumeva da nema dokaza da se nešto desilo, ali nema dokaza i da se nije desilo. Da uporedim s fizikom, to ti je kao rasprava da li je foton čestica ili zrak (nema definitivnih dokaza ni za jedno, koliko ja znam) u poređenju s raspravom šta bi bilo da fotoni ne postoje.

Moraću jednog dana da pospremim papirčine, evo ovako:

1. Mihailo Laskaris, Vizantiske princeze u srednjovekovnoj Srbiji. Prilog istoriji vizantiskosrpskih odnosa od kraja XII do sredine XV veka, Beograd 1926. (ima reprint iz 1997).
2. Georgije Ostrogorski, Pronija. Prilog istoriji feudalizma u Vizantiji i u južnoslovenskim zemljama, Beograd 1951.
3. Bariša Krekić, Dubrovnik i Levant (1280-1460), Beograd 1956.
4. Božidar Ferjančić, Despoti u Vizantiji i južnoslovenskim zemljama, Beograd 1960.
5. Georgije Ostrogorski, Serska oblast posle Dušanove smrti, Beograd 1965.
6. Ljubomir Maksimović, Vizantijska provincijska uprava u doba Paleologa, Beograd 1972.
7. Božidar Ferjančić, Tesalija u XIII i XIV veku, Beograd 1974.
8. Ivan Đurić, Sumrak Vizantije. Vreme Jovana VIII Paleologa (1392-1448), Beograd 1984.
9. Helen Arveler, Politička ideologija Vizantijskog carstva, Beograd 1988.
(nastavljam u sledećem postu)

10. Radivoj Radić, Crno stoleće. Vreme Jovana V Paleologa (1332-1391), Beograd 2013. (ima i starije izdanje negde iz devedesetih, nema "Crno stoleće" u naslovu)
11. Stiven Ransimen, Pad Carigrada, Novi Sad 1996.
12. Sanja Mešanović, Jovan VII Paleolog, Beograd 1996.
13. Donald Nikol, Besmrtni car, Beograd - Banja Luka 1997.
14. Donald Nikol, Vizantijske plemkinje. Deset portreta, 1250-1500, Beograd 2002.
15. Aleksandar Každan - Žil Konstabl, Vizantija - ljudi i moć. Uvod u savremene vizantijske studije, prev. Ž. Petrović, Beograd 2009.
16. Tonja Kjosopulu, Car ili upravitelj. Politička vlast i ideologija pred pad Carigrada 1453. godine, prev. M. Nikolić, Beograd 2014.

Izuzetno je bitno da čitaš i časopis ZRVI (Zbornik radova Vizantološkog instituta), jer su u njemu najnovija istraživanja, jer je jedan od najuglednijih časopisa u svetu, i jer njegovi zadnji brojevi imaju da se skinu besplatno na sajtu Vizantološkog instituta SANU.

Pošto su sad aktuelni izbori i to, evo vam da vidite kako je to bilo u stara dobra vremena. Posle dugog niza naprednjačkih vlada, 1887. je konačno došla liberalna.

"Videlo" od 17. juna 1887, 87. broj, donelo je neke od slučajeva izgreda koji su se desili prilikom veselja za dolazak nove vlade. Ovi sučajevi moraju se smatrati kao istini je "Videlo" ne bi smelo da ih donese inače, pošto bi bilo za to optuženo. Evo tih slučajeva: u Vitoševcu, u Srezu banjskom opštinskom pisaru razbijena je glava i ne zna se da li će ostati živ. U Aleksinačkoj Banji su jednog čoveka osamarili i vazdan jahali, dok uveče nije umro. Načelniku kji se sa ženom šetao oteli su i odvukli ženu. G. Sretenu Vukomanoviću, dežurnom pisaru u načelstvu užičkom, razbili su glavu. Ovo veselje organizovali su, kako se veli, Damnjan Orlović i g. Sredoje Fanulus. Popu Životi iz Rabrovca razorena je kuća i jednom seljaku odsečene uši.

Isti slučaj kao gore:

Ubistvo Jovana Živkića, pisara Opštine Bobovik ovako je izvršeno. Dok su ga tukli u mehani gomila je vodila kolo i kad je Jovan počeo obamirati, onda su ga izneli napolje, bacili ga pred mehanu, polili vodom i povratili u život. I tu je igralo kolo. Ovo je ponovljeno više puta. Kada je Jovan umro, odsekli su mu uši i nos, rascepili donju vilicu, a zatim ga bacili na drum.

Oba citata iz "Beležaka" Milana Piroćanca.

Prijavi se na vukajlija.com da bi odgovorio.Prijavi se