Pričam na telefon, ulazi mi stranka u auto, stariji gospodin, fin čovek vidi se kako je obučen, dobar dan dobar dan dokle tu i ti, u redu, i nastavim da pričam na telefon. Kad završismo vožnju, veli "izvinjavam se, može li jedno pitanje" može reko, pita "gdje ste vi polagali vozački ispit" ođe reko, u Podgoricu, "vidi se" reče i izađe. Ja stado par sekundi, razmislih o onome što mi je reka i došlo mi je: lik je budala, misli da me je prosuo a zapravo je on taj koji je bio nekulturan, na kraju, ali ipak. Ništa mu nisam odgovorio. Jes da je zakonom a i pravilima naše firme zabranjeno pričat na telefon dok ti je stranka u vozilu, al majku mu jebem, da je čovek obratio pažnju na to da sam maksimalno ispoštovao saobraćajna pravila samo s jednom rukom (davanje žmigavaca, volan, mijenjanje brzina, prvom preko ležećeg, normalna brzina) e onda ne znam.
Ima jedan što je bačio auto pod ručnom dok su mu stranke bile u vozilu. Ljudi su čim su izašli iz vozila zvali u dispečerski centar i lik je momentalno dobio otkaz. Haha, koja budala.
Jedan dobije vožnju na aerodrom i vožnja mu bude do drugog grada, i neđe kad su izašli iz grada veli taksista ovome brate ja ne mogu više da vozim, mrtav sam pjan, aj vozi ti, ovaj što će, uzme da vozi, ostavi pare na kraj vožnje i zovne u dispečerski da se žali. Moram li da napominjem da je i ovaj dobio otkaz?
Noć, neđe oko 3 sata ujutru, nestala struja u pola grada, pomrčina, ne vidi se nos pred okom a imam baš veliki nos. Sedim na stanicu u auto, čitam novine, ništa posla, prolazi neko auto i iz auta se ču neki neartikulisani zvuk, neki krik, neko se sprda, iskuliram. Prolazi opet, i kako mi je dolazi s lijeve strane auta, ubrza, upali duga svetla i naglo zakoči na pola metra od mojih vrata. Izlazi lik u trku napolje, čujem repetiranje pištolja, vidim mu pištolj i pomislih u sebe "To je to, kraj.". Nisam se uspaničio ni ništa, samo sam mirno posmatrao đe će da mi smjesti metak. Otvori mi vrata od auta i poče da se smije, to je bio kolega što je tu prolazio pa htio da se našali malo.