prijava

Pesničko ćoše

1.492 odgovoraposlednji 4. jun 2017.
AL

A ČINILO MI SE...

A činilo mi seda tebi
mogu reći sve,
čak i ono što se ćuti.
Da ćemo nas dvoje
nogu pred nogu
gaziti još dugo
i da će svi minuti biti
puni tvojih dodira i usana.
Da ću ja u svakoj
trećoj reči čuti
beskrajne zvuke pesama
i da ćemo se voleti dugo,
i da ćemo se ljubiti večno.
Ali,zajubljeno srce ne sluti
pogotovo kada je tako srećno,
da nekada treba da prećuti
koliko se ljubav u njemu tiska.
Jer,kad oko tvoje
počne da se muti,
a ljubav da puca kao bisera niska,
tada ne vredi kriti,
ne možeš prekinuti
moju čežnju što je veća i veća.
Ne možeš se više vinuti do zvezda
kad te sve na prošlost seća.
A,mislila sam da tebi mogu reći sve
čak i ljubav koja se nekada ćuti,
no,ti bez kajanj uništi mi nju
i sada bez tebe nisu
srećni moji puti.

JC

Evo da se malo rasplacete :)

U hladnoj noći usamljen na ulici stojim,
Gledam,gledam kako zaljubljeni parovi prolaze,
Zagrljeni,stisnuti jedno uz drugo,griju se,
A ja,ja trljajuci ruku o ruku,zamisljam...

Zamisljam na njihovom mjestu tebe i sebe,
Zamisljam da se volimo kao sto se i oni vole,
Da nam nije hladno u ovoj noci,jer smo jedno uz drugo,
Zagrljeni prolazimo kroz ovu noc,ociju koje vole,ugrijanog srca...

Ali,uz osjecaj jeze uz ledja nestaje masta,
I na javi shvatam da ce u meni uvijek zivjeti zima,
Da tvoje tijelo nikad ugrijati moje nece,
I da cu kroz zivot samo gledati neke tudje zivote
I neku tudju srecu...

RO

Hvala sevaste!:)

A,evo pesme

madafaka decko 2

(ljubavni i seksualni zivot madafaka decka)

Ludovao sam po kafanama
Popio sam litre Jelena
Nije mi bilo dobro
jer nije me htela Selena
Selena je ljubav moja
Kreso bih je svaki dan
Al tu je i jedna Stoja
Sto kurac umalo da joj dam
Al ja bezim od te Stoje
jer Stoja je riba zla
Kad za seks pito sam je
Zeznula me ta zmija ta
Pomirio sam se s Selenom
Oprostio sa Jelenom
Al Selena sad meni nece da da
Sad je ona zena zla

***
Stojo,Stojo ubicu te,kresnucu te
Od muke jer Selena nece da mi da
Taj kog ces hteti Stojo
Na kraju cu da budem JA
Jer sam madafaka decko iz geta
A,ti moja buduca svalerka peta

***
Selena,moja Selena
Gledam sliku na profilu nasu
I pustam svoj madafaka mozak
na ispasu
Volim te Selena,iako mi ne das
Volim te Selena,na statusima mi
pise treba to da znas!!!!

***
Stojo kurvo,sto me kuliras?!
Posalji poruku i reci
da ces da mi das
Ne ostavljaj me Stojanka
tako ti srece
Daj mi ti picku
kad Selena nece!
A rekla si Stojo da me volis
I da neces da me prebolis

***
Stare ljubavi moje ja se setio
I jezu onu staru opet osetio
Sta li radi moja Juki
ljubav nedostizna
Tako visoka,tako slatka
tako nezna i brizna!
Jurio sam Juki tri godine dana
Pobeze mi Juki osta na srcu rana
Juki ide sad sa Stojom u skolu
Nema kraja mome bolu
Stoja puni glavu mojoj dragoj Juki
Al boli me tuki
ja volim Selenu
picku i dusu njenu

***
Stojanka sad ima decka
Kazu da se mnogo vole
Jebem ti sve Stojanka
Zar me prebole?!
A ja sam mislio
da ces patiti
i meni se s pickom vratiti
Da ces dizati ego moj
Juriti me i remetiti mi spokoj
Mrzim te Stojo,sto me ne volis vise
Mrzim te Stojo sto vise ne lijes kise
Mrzim te Stojo jer si bezobrazna
Mrzim te Stojo sto nisi kao Selena prazna
Mrzim sto mrzim i mrzim svaku
sto mi nije picku dala
Mrzim te Stojo sto si me zajebala

***
Seleno,Seleno trebas mi jako
Jesi ruzna al bih te natako

...nastavice se...

NE

Dok čekam sutra

Dok čekam sutra prazan iznutra
osećam gorki nemir u duši,
polako ludim jer tebe nemam,
java mi snove polako ruši.

Duša mi prazna k'o prazna čaša,
prazna k'o soba u kojoj patim,
prazna kao i ljubav naša,
prazna k'o ovi sitni sati.

A nemir krade od mene snove
i suza slana klizi niz lice,
more me tuge ka sebi zove
dok sam na vrhu puste litice.

Gubi se noćas i zadnja nada
da će mi tuga s vremenom proći,
sva moja sreća u vodu pada
bez šanse da će ponovo doći.

NA

Budna sanjam tvoje ruke
Koje miluju moje nežno telo
Ti snovi krate moje muke
Dok ne vidim tvoje lice lepo

Pogled tvoj greje me u noćima
Milovanja tvoja stalno su pred mojim očima.

Kažu ljudi naša ljubav nije prava
I za to im mnogo hvala

Kažu ljudi da naša ljubav preživeti neće
Ali mi znamo....
Da smo kovači naše sreće..

Znaš de te volim...bez obzira što loše pišem pesme dušo :*

КЈ

Хладно пролеће

Фарма моја,
фарма моја и твоја
спава срећно у магли.
Снег пада, чак
тихо, по земљи, у сумрак,
на траву моју
траву моју и твоју
и чува пролећа зрак.

Пролеће се леже из јаја
скрива на врху брда и креће;
буди к'о ми - ти и ја
тихо, хладно пролеће -
Буљи у дубине
у бескрајне долине
мирне ноћи.

Негде, далеко
буди се свет.
Луд од неонске магије, к'о
да је без тишине,
к'о да је клет.
Сјај очију твојих двеју
без страха мирних...
јасно ми се смеју.

Моја нада
твој тихи смех
што ниже перле на ивици сна.
Земља се одмара невино сада,
тихо у наручју снега тек
затвара плаве очи и с дна
пада као пахуљица.

GM

Берлинијада

На бетонском хладном зиду
Споменику апатриду
Срели су се командант
и још један емигрант

Ко је? пита емигрант
Шта је? пита командант
Џогинг каже емигрант
Пали каже командант
И гурну га у цемент

Ни командир мртве страже
није знао да ми каже
Да л' џогер бетонира
Или бетон џогира

ZU

Pesma

Rekao sam joj da liči na pesmu.
Ili joj nisam rekao, svejedno.
mogao sam da osetim u mraku
kako pomera pramen sa čela,
i lovi drhtaj pogledom.

Nazvala me laskavcem,
prezrivo se osmehnuvši
kad je došla k' sebi,
oporavljajuci se od trenutka
u kom je poverovala.

A da, da se zagledala u moje oči
dovoljno dugo, kao u ogledalo,
videla bi kako joj sa obraza
odzvanja gitara,
i u grudima lupa bubanj,

videla bi, sigurno,
kako joj trepavice prebiru dirke,
i sebe kao pojačalo
čisto prljavih strasti
bas linije mog osmeha...

I na kraju bi poverovala
u tu laskavu, prevrtljivu istinu,
da tako nepopravljivo
liči na pesmu.

s obzirom da nisam naišao na temu "proza", postaviću ovde, nadam se da autor teme nema ništa protiv...

Negativ

"Udari me! Hajde, ako si muško!"
Ne volim kad to kaže. To je moja žena Dženi. Tada je moram tući, iako ne volim da tučem žene.
Ipak, kad malo bolje razmislim, to je moja žena!
Ja sam nezaposlen. Debeo sam. Radim na poziv. Obično dobro izlemam Dženi kada me pozovu, jer sumnjam da će se švalerisati sa komšijom. Takva je moja Dženi.
Radim na utovaru i istovaru Svega i Svačega. Ja sam nezaposleni, debeli utovarivač Svega, istovarivač Svačega. Najčešće istresem svoju sujetu na ženi, a natresem joj komplekse.
Njena majka kaže da ću goreti. Zaista gorim. Od alkohola koji sam uneo u sebe.
"Hajde, jos jednu, za zdravlje!"
To je moj prijatelj Stiv. Ne volim kada to kaže. Nisam siguran da mi je Stiv prijatelj. Sa Stivom potrošim pola dnevnice koju zaradim, u kafani. Stiv kaže da je Dženi bila lepa kad je bila mlada. Pre nego što se udala za mene. Ne volim kada to kaže. Posle toga, obično, dobro izlemam Dženi.
"Tata, nemoj da tučeš mamu"
To je moj mlađi sin. Ne volim kada to kaže. Obično mu zapretim da će dobiti isto, ali me mrzi da ga jurim po dvorištu iznajmljene kuće u kojoj živimo.
"..."
To je moj stariji sin. Ćerka je pobegla od makroa u beli svet. Drogiran je. Lekari kažu da, ako tako nastavi, neće još dugo.
Zao mi je da ga tučem tako drogiranog, pa umesto njega, dobro izlemam Dženi, nabijajući joj na nos kako nije pošteno umela ni rođeno dete da izvede na pravi put.
"Ti beskorisna vrećo, nedostojan si da živiš"
To je moj unutrašnji glas. Ne volim kada to kaže.
Ne mogu da izlemam Dženi, jer je poblegla sa komšijom. Psovao sam ih kroz prozor. Nisam morao da ga otvaram, jer je staklo bilo polomljeno, još kada je Dženi posle mog udarca udarila glavom u njega. Nisam mogao za njima, iako bih ih dobro izlemao oboje, mrzelo me je.
Pozvacu Stiva, čim odvedem mlađeg sina kod Dženinih roditelja. Stariji nije došao već nedelju dana. Bojim se da ga nikada više i neću videti.
Stiv je u zatvoru. Nemam s' kim u kafanu. Možda će biti bolje da prilegnem...
I više se nikada ne probudim...

ME

мозгу,

време је за
нешто треће (јаворове бјеле ниси брала- дед
кен денс)
ако бих могао да ћутим то се зове
љубав пролеће у прљавом
граду на северу
загорчао си ми живот за псета се
спремао нисам
Мислио сам нешто друго
не испитивачки унапред
дружељубив поглед
то гризе, подузео нисам
флашу по глави.
ако би била љупка, ценио бих је,
мозгу, до сваког дана а да је
несташна то је туђи прст у
твоме пупку али- не кажем-
устајао се јесте ..
Можда ово једном стигне и до
А. (разради да се погрешне
не осете прозване)
Путујмо, мозгу, поред шуме, колико је
сати; до прљаве, то теби
небитно, воде
да сиђем у туђи посед рећи ћу
сањао сам а ви сте сметња
воњате чисто,
кликере и балегу на путу
доживљавам присно. Мозгу,
видели/волели се нисмо чак од рецесије
и још нас само једна трећина дели
А. има живе очи,
мада подржавао ниси паћеништво
моје, обамро јеси на једно око и
поштоваћу те као
сапутницу без пуно љубави без
сапуна греха није било
М., сањао сам ручак како
кухамо зарад близанаца,
нема одметнуте руке, мозгу,
то природно није то је мало
природније
тарење на таблети
Мислио сам их по
свакојаким федерима где
ваздушаст јесам
јагодицама им и зглобовима причао
као јастук лепио
за знојно лице ..

II

Мозгу, умирем.
цврчак цврчи бип бип
ходајући сам и суви сунђер
запола глава главешина
и старац,
Љубави, док те буду прештампавали,
сети се како
слаткаст си и
сетан био,
под језиком доконог
чувао сам спокојног ..

ZU

Dženi

Dženi, stajala si u uglu
Rastočene igrarije cigala.
Govorio sam ti čudno,
Govorio sam ti čulno, Dženi...

Bila si sva napuderisana,
Ali, ni to ti nije bilo dovoljno, ne.
Puderisala si se i dalje
i, tako sam te voleo tada.

Haljina ti je bila pocepana,
pocepana zubima pasa nemorala
na gornji i donji deo.
Ah, tako su te otkrivali, Dženi,
tebe, meni, kakvu sam te znao,
ili kakvu nisam.

Žudeo sam za tvojim nogama,
za tvojim telom,
nisam smeo reći ništa sem igrarija,
A ti si već sjajila usne,
i crtala oči
kao kad dete uništi bojanku.

Uporno sam pokušavao da im objasnim
Da sam te takvu kupio.
Rekli su mi da si nestala,
da si mrtva, Dženi,
rekli su mi da sam te ubio...

I, nije mi bilo krivo,
nisam žalio dok su me odvodili,
Ti si samo lutka, Dženi,
I igrali smo se, ti i ja,
do kraja...

YO

Ja pisem oduvijek...imam dva dnevnika,jednostavno su mi papir i olovka uvijek bili najbolji drugovi....mozda te price,pjesme i nisu nesto,mozda jesu...nisam ih nikada djelila pretjerano sa ljudima,ali evo ovdje cu....Najbitnije je da su sve one dio mene...moji trenuci i da ovako ce ipak ostati u tim pozutjelim dnevnicima...Evo pocecu sa svojom prvom pisanom pjesmicom,koja je nastala kada sam imala 10 godina i odselila se u drugi dio grada....

DOLAC

Volim svoj grad,
volim svoje prijatelje,
i moje bivse naselje

Samo kad se sjetim
svih radosti i vragoli
dusa me zaboli.

Dusa mi se steze
sto nema vise one igre,
i zelene odbojkaske mreze.

Dolac je zivot,
Dolac je radost,
Dolac je spas za mladost!

Sudbina je okrutna prema meni,
jer nakon dugih 7 godina moram,
napustiti ono sto volim i cijenim.

Moram napustiti
svoje prijatelje,
a sva su mi sjecanja tamo,
Dolcani,Dolac,igraliste,sve,
bas sve....

O mom voljenom naselju
mogla bih pisati vjecno,
ali mi to ovaj kratki list
ne dozvoljava....

Imam mjesta da pozelim
jednu zelju...
DA SE VRATIM SVOM NASELJU!

Volim ga i uvijek ce mi biti u srcu.......

Narvno mozete primjetiti odstupanja od rime,ali tako sam se ja osjecala prije nekih 11 godina.... :)))

MAMA

Sjedim u sobi i slusam Reggae,
i razmisljam sta bih ja da nema tebe
kojoj drugarici bih svoje 15-godisnje probleme kazala,
a da pouzdano znam da me ona ne bih slagala...

Eh,sta bih ja da nema tebe
da li bih u ocima imala sjaj isti
kad bi doslo do toga da pored mene nisi ti...
Da li bih imalo bez tebe cjenila sebe?

Nadam se da odgovor na ova pitanja nikada saznati necu,
i da ces pored mene zauvijek biti,
jer necu nikad imati ljubav od tvoje vecu,
niko me nikada nece kao ti voljeto!!!

Moja majka,o njoj vam pricam,
jer sjajna je ona zena...
I zbog nje se osjecam veliko
i znam da cu u zivotu biti neko,
a ne samo necija sjena.....

(15 godina...stvarno mi je mama oduvijek bila najveci uzor i prijatelj u zivotu)

E o ovome vam pricam kako sam uspjela u tim godinama puberteta da pronalazim u pjesmama svijetlost... :) Ova je nastala sa 16 godina...vidi se po naslovu...ha ha ha

Sjeban tren os mnogih sjebanih tenutaka zivota

Sjedim u sobi sama,
a oko ociju su se uhvatile
suze i tama...
A u srcu praznina kao
duboka jama...

Dozivjela sam i taj
odvratni usamljenosti osjecak...
Imam kont da sam na svijetu sama,
a sve sto od bliskih ljudi dobijam
je pljuvanje,istresanje i galama!

Po sobi gledam
i razmisljam kako da ubijem gasni...
Prvo uzmem i knjige na police redam...
Mislim,odvuce mi to ove misli prljave,
ali nista ne pomaze,jer one su
jos tu onako crne i prljave...

U tom bedaku citavom u krevet ljezem....
olovku ostavljam...
zmirim i sve ruzne misli pokusavam
da kao zagom izrezem....

Napokon u svoj svijet tonem
i kontam :"Ma jebemu majku bice sutra bolje!!!"

Tri tako los broj je

Ja i ja smo postali dvoje,
jedno tuga,jedno sreca
i uspjeli su da nas razdvoje
i ko zna da li ce ikada uspjeti da nas spoje....
Eh,tako je to kada dopustis
da ti drugi srecu kroje,
Nista nije dobro u troje....
Ja i ja smo sada dvoje,
pa kada dodjes neko ti,
to je vec troje....
A nista ne valja u troje!
Uspjese svoju pricu da skroje,
govorivsi meni i meni tj. samo meni
tada "dobro je"
Tri tako los broj je....

(ovo su vec novija izdanja,uglavnom nastala na poslu ili faksu....kada pocnem
da se gusim od stvarnosti)

. . . . .(nisam joj dala naziv...evo vi predlozite!) :)

Stojim na mjestu godinu dana,
sve je oskudnija duhovna mi hrana,
oko mene sve se vrtoglavom brzinom krece,
ali ne i ja...ja nisam te srece....

Moje misli lete tako haoticno same
u stilu neke nejasne monodrame.
A ja stojim ukopana na mjestu tom,
dok unutar mene odvija se takav lom...

Prasak,buka,ubrzano saptanje ljudi,
sve je uzalud jer tijelo dusi sudi.
Stojim tu i gusim se u ludilu,
zarobljena tako kao rob u bunilu.

Prelama se sve u meni,
dusa mi je zarobljena u sivoj sjeni.
Ubija me prokleta monotonija,
jer je opstepoznato da to nisam ja.

Stojim na mjestu,a zelim da se krecem
zelim i Vas usput da srecem.
Da se vratim u svoje manijakalno stanje,
da se prekine to duhovno pranje.

Stojim na mjestu,noge mi kamene,
kao strani ucenik upala preko razmjene.
Smijeh je jos tu i to mi je znak da zivim,
a za sve ostalo samo sebe mogu da krivim!

VE

Nojeva barka

To je ono što znam,
To je ono što slutim,
Ja živim za ovaj dan,
Ove noći ću uginuti i
Roditi se s jutra.

To je ono što znam,
To je ono što biva,
Tvoj dodir meni život daje,
Tvoj pogled mene umiva i
Ja te volim danas.

Nemoj me pitati kada!
Vrijeme je vječnosti varka,
Voli me, voli me danas
Jer sutra će Nojeva barka
Možda krenuti bez nas.

BO

REBRO

Veliko zlo me snađe
Ti si me prognala s neba
Sad lutam da te nađem
I polomim ti rebra

Ti što s đavolom druguješ
Što si me s dušom rastala
Uzeću što mi duguješ
Rebro od kog si nastala.

PRVI SUSRET

Kad sam te sreo
Bila si ista
Kakvu sam te znao
Dok te još ne bješe na zemlji
A tad je zemlja bila
Bez obličja i pusta

Nisam znao odakle se znamo
Ni kako sam te poznao
Al znam da sam te u sebi začeo
Čim sam ti ime doznao
I prvi put te uzeo u usta

Znao sam da te znam
Otkad znam za sebe
I da u svom pamćenju
Nemam sjećanja
Starijeg od tebe

Čim sam te ugledao
Odmah sam saznao
Sve o tebi
I sebi
I da si bila
Kraj mene
Od samog početka

Otkad sam te sreo
U svom prvom snu

A ono je bio
San tvoga začetka.

NE

Pišač uz vetar

Kad sam bio jošte mali,
ludim klincem su me zvali,
sa svima ja vodih rat
k'o drveni advokat.

Porast'o sam samo telom,
zidove sam tuk'o čelom,
saznao sam šta je tuga
kad dostigoh sto čvoruga.

K'o ždrebe pred rudu iš'o
uz vetar sam uvek piš'o,
svađao se s celim svetom
živeo sa svojim getom.

Upišan i uneređen,
u kretena unapređen,
propala je moja buna
ja dostigoh rang majmuna.

QU

Moderna verzija dečje pesme 'Ala je lep ovaj svet':

Ala j' lep
Ovaj svet,
Gore inbox,
Dole čet.
Tamo šiptar,
Ovde gej,
A lud viče
'Sve OK'!
Tamo Dunav,
Smeća pun,
Onde trava,
I opijum,
Slavuj kašlje,
guta smog.
Nema mene,
Ni razuma mog.

KO

savremena ljubavna pesma

Ja sam tobom inpresioniran
Ali bio sam totalno šokiran
Kad sam video pre neki dan
Da sam na tvom Fejsu blokiran

Poludeo sam totalno iako sam dečko fin
Tvoje slike sam Delete pa u Recycle Bin
Baš sam uživao dok sam tvoje mejlove brisao
Spalio sam sve stihove što sam ti ih pisao

Ti i ja smo dva različita foldera
I ne moraš biti samnom, ko te tera
Ali bila je divna slika, ti, ja, kesica bombona
I tvoja slika na pozadini moga telefona

Ti si htela, Ti si htela
Ljubav preko ADSL-a
Nisi znala nisi znala
Da te na Karikama varam

DA

Draga,
Nedostaješ mi mnogo iako je prošlo 5 minuta
od kad ušla si u autobus na stanici preko puta
Pod utiskom svesti da se od danas zoves mojom
koračam kroz oblake,sa jednom notom i jednom bojom
Čežnjom u duši svojoj stvaram svoj maleni svet svet
Smisljam već pesmu koju ću ti pokloniti uz cvet
U kojoj cu reći da
svaki me šum lišća podseća na tvoj šapat
Svaki udar kamena pod vetrom na tvoj bat
Svaki dodir šala na dodir pod usnama tvojim
Svaka paučina na misli kroz ljubav što krojim

Volim te Soraja :D

ME

Pa šta reći: Evo jedne pesme

На тикве миришу птице,
на бундеве, дебеле, зреле,
на семенке, сенке и свице,
на венце лука беле...

У очима им трње,
изгорела трава, сунцокрет,
липе и река, свиње,
и дебеле тикве беле...

На бундеве миришу птице
док месечину у виру мути река
рибе кукају криомице
у пролећу препуном флека
без ласте и кукавице

А плаво у огледалу
луном намазано
са смешне стране смрти
шушти, гризе и пршти

Мраком, силом и свилом
украдени кораци жути и бели
блудни урлају сокаком

Док сиротиња дукате дели класове,
песме и речи плаве
у огледалу где небо
не сме да крочи

А ми... уловићемо драга месец крив
скувати у лонцу за мачке
и просути месечину на земљу
у блато и прашину

а месо и кости нек песници једу
да полуде и растопе се у стиховима
ко шећер у млеку

И тежак грех је
светло усред руку
док скидам твоју лепоту
грубим длановима

Јагоде певају песму
сањају месец пун
под шапом Млечног пута
и роса радосно стење живео пламен,
живело стење!

На бундеве миришу птице

Tema je u Arhivi i zaključana je, tu se više ne odgovara.