Organizovali su tribine, javne diskusije i objavljivali tekstove u nezavisnim časopisima.
Bili su jedni od retkih u Srbiji koji su otvoreno govorili o zločinima u Srebrenici, Vukovaru i drugim mestima, dok je većina ćutala ili negirala.
Pružali su podršku opozicionim pokretima i nezavisnim medijima poput Radija B92, „Vremena“, „Republike“, itd.
soroševac 1/1 confirmed
još jedan u nizu zabrinutih ješa koji brinuo o srpskom narodu i njegovim nedelima predstavljajući se lažno kao Srbin.