...Pričam sa tečom pre koju godinu, on živi u žalosti jer neće dočekati da nas sve pokore Kinezi - ne partija već narod sam po sebi, i ima jednu zanimljivu opservaciju : naime, kada se braća Ćinezi izmešaju sa belcima i možda crncima, neće biti tako mali i ružnjikavi kao sad, a s obzirom na to da već imaju morbidne komplekse zbog tena i izbeljuju se kako god umeju, uskoro neće više biti ni žuti. Ne znam šta da mislim o svemu tome ali jedno je izvesno, nema načina da zadržiš te nadolazeće narode. Ko da ih zadrži, državice poput Austrije, Belgije, Luksemburga? Nema načina. Uostalom Turci su to prvi shvatili.
E sad jbg, moja cela bliža familija živi preko već 300 godina - Austrija, Nemačka, Grčka, Amerika. Kumela je u Australiji. Tri generacije već, i ni jedno dete ne govori srpski (burazer jedan od tetke onako, nećaka nabada kao malo, jer ju je sestra ubacila preko leta u neku kao našu školicu). Ništa Srbija, Pravoslavlje, Andrić, Šantić, jezik, himna, ajvar...Mali Turčin, Gruzin, Oset, Čečen, Kurd...Rodi se u nekoj Kanadi kao peta generacija doseljenika i zna svoje korene i poreklo, jezik, običaje, veru i ostalo. Ne odriče se sebe i svog, naprotiv - čuva i neguje. Zato nemamo šansu.