Ne bih dublje da ulazim u raspravu o Đokoviću, ali primetiću dve stvari:
1. Uporedo sa rastućim sportskim uspehom Đokovića, raste njegov kult te se on poredi sa božanstvima i proglašava najvećim Srbinom u istoriji i tako dalje. To su, naravno, preterivke. Ali još je crnje i gore što se naporedo sa ovim procesom formira klika Đokovićevih pljuvača koji ga pljuju samo zato što je popularan. Po sistemu - ono što je mejnstrim, nemoš da valja. Tako nešto nije bilo prisutno kada su pobeđivali košarkaši, odbojkaši ili vaterpolisti - valjda zato što su ovo timski sportovi, a ovo je samo jedan čovek pa je konkretnija meta za pljuvačku.
Ja se ne ložim preterano na uspehe u tenisu jer taj sport ne volim niti cenim previše. Ali Đokoviću kapa dole. A mogu eventualno da prozivam ove koji bi litar krvi dali za Đokovića. A to što on ne plaća porez u Srbiji - pa ni ja ga ne bi plaćao (tj i ne plaćam ga lolo).
2. Provlači se, a u tome prednjače skupljači političkih poena, teza da je "Đoković najbolji ambasador Srbije" što nikako ne može biti istina. On je ambasador samog sebe i ničega više. Slika o Srbiji se nikako ne menja pobedama Đokovića. Partizan je pod sankcijama postao prvakom Evrope u košarci, ali to nije skinulo sankcije. Pred bombardovanje smo bili prvaci sveta u košarci, ali to nije izbrisalo Srebrenicu niti sprečilo NATO da nam jebe majke. Uostalom, imate li vi bolje mišljenje o, recimo, Etiopiji (ako uopšte i imate mišljenje) ili Obali Slonovače, samo zato što odatle dolaze Hajle Gebrselasije ili Didije Drogba? Naravno da nemate...