Kako ne postoji Hepines maksimus? Itekako postoji, samo ti još to ne znaš.
Ako stvarno veruješ da tako nešto postoji, zavidim ti na neki način.
Kako ne postoji Hepines maksimus? Itekako postoji, samo ti još to ne znaš.
Ako stvarno veruješ da tako nešto postoji, zavidim ti na neki način.
jebi ga , ja za 90 posto svog života mogu da kažem da sam zadovoljna i dešavalo mi se često da sam mnogo dobro prošla za razliku od mnogih koje znam...ma deca su moja radost, za njih živim....
pravu sreću osetiš kroz njih, definitivno.
Ako stvarno veruješ da tako nešto postoji, zavidim ti na neki način.
Verovala sam i isplatilo se, ali nemoj da mi zavidiš....biće :)
To je kao infarkt...poznaš da je to to onda kad ti se desi. Pre toga ti objašnjavaju šta je i nikako ti nije jasan osećaj. Al' kada te strefi, onda ga poznaš 100%... :-)))
kurd, volim kad tako lepo objasniš neke stvari...evo ti plusić...
Ama lako je kada znaš o čemu pričaš, kao što ja to znam... :-)))
nisi valjda imao infarkt? što ja imam utisak da ti nisi mnogo mator...
Infarkt ne znam kako izgleda, ali kako izgleda ta pomenuta ogromna sreća, znam...:-)
A, da...za 13 dana imaću 43god.
uh, na sreću si mislio, dobro je...
očekivala sam da imaš četrdesetak godina...
Jedno je sigurno, osoba koja želi sreću više od svega, koja sanja svaki dan o njoj, priziva ju, neće je nikada imati. Sreći treba dozvoliti da sama, nepozvana dođe.
Mator konj :-)
nemoj tako kurd, ja nisam mnogo mlađa od tebe, a trenutno se ne osećam baš-baš matoro...
Jeste li primetili da samo mi, matorci, ovde pričamo o ostvarenoj sreći?
Ne "matorci" , ne pričate samo vi, i ne mislite samo vi ;)
Pa dobro, BeboP, jesi li srećan?
Iskreno, ne.
nisam ni ja bila ni srećna ni zadovoljna u dvadeset i nekoj...bila prepuna ambicija i u frci da ostvarim toliko toga...sad prešla tridesetu i ukapirala, napokon, šta sve može da me usreći...a da, recimo, nema veze sa materijalnim stvarima, kao što sam mislila u dvadesetoj...ko zna koliko ću da budem srećna u šezdesetoj...matorci jebu! što bi rekla ova omladina....
nema veze sa materijalnim stvarima, kao što sam mislila u dvadesetoj
Materijalne stvari mene ne zanimaju, nikada nisu.
čini ti se...ništa nije nenormalno da tako razmišljaš sad...za desetak godina ćeš se smejati samom sebi.
Ne čini mi se, ja sam osoba koja puno planira, ali ne na materijalnom nivou, nego spiritualnom. Za 10 godina je pitanje da li ću uopšte disati, teška vremena dolaze.
dobro bre, beboP, opusti se...ne znam ni ja da li će sutra da me ubije tramvaj ako se zamislim dok prelazim preko šina, pa ništa...
danas mi je mnogo dobro i tako i treba da bude ...sutra? nemam pojma da li ću biti srećna i zadovoljna...možda će neko da me nervira, možda će neko da me obraduje...
Volieo bih da mogu da se opustim, ali imam srce ratnika u sebi. No, da ne bih dalje uzurpirao temu, stavljam tačku na moje dalje komentarisanje.
jeste i MRŠTE IZ ŽENSKOG KUTKA, MUŠKARCI!
imate vi svoj kutak...
Budale, naš kutak je pored vas.
Osećaj za sadašnjost je ekvivalentan osećaju za sreću. A sreća je osećaj. Umanjila bih sreću kada bih razmišljala šta mi treba za nju.
BeboPe kako si samo ovo lepo rekao..... <3
da, bre, dođe ti da ga uzmeš u naručje i stvoriš za njega kutak...
U kutak kod srećnih žena :)))
http://30.media.tumblr.com/tumblr_limdgoA18C1qdfrm1o1_500.jpg
jao nato, bome bi i ja u barsu ovako sa njim...makar se gurali...zbog Miše :-)))))
jooooj što lepaaaaa slikaaaa....