Sldeću priču mi je ispričao moj rođak, koji radi u putnoj sekciji u Kanadi. Kaže da je tog dana napadao sneg šurnjaes metara, čak ni najstariji Kanađani nisu upamtili tolike nanose. Sedeo on tako sa kolegama u onoj njihovoj kućici, grejali se, pili pivo i gledali hokej. Nigde ni žive duše a kamoli nekog sa kolima... Kad odjednom vide oni neka svetla, farovi okrugli i piči pravo prema njima. Moj rođak poče da trepće, prvo je mislio da ga pivo uhvatilo pa priviđa, ali vidi on da autić neki ide ka njemu. Priđoše kola još malo- ono fića! Pomisli moj rođak da je ovo sigurno naš čovek, jer ko bi normalan po ovoj mećavi išao fićom po Kanadi. Parkiraše se kola, vozač se ne vidi od snega koji je zatrpao automobil nego se samo farovi naziru. Vrata se otvoriše kad u fići- Rade Lacković! Rođa neverue, sav ono hepi jer je ponizni rab Radetov! Pita ga on gde se denuo po ovoj mećavi kad Rade odgovara:
- Ne pitaj ništa zemljače, pošao sam na koncert u Toronto bembarom ali mi se krntija pokvarila kod Pariza pa sam morao da otrčim kući u Šabac i upalim ćaletovu fiću da ne bih zakasnio. 230 sam je gazio do Porta pa sam skočio u Atlantik a nju stavio na leđa i tako plivao do Njufaundlenda i eto mene... Nego momci, žurim ja, da se ne mrznete više evo vama jedan oval pragnjetine i gajba Lava. Evo vam i moj CD 'Mashina' da malo napravite atmosferu. Pozdrav zemo!
To reče Rade i dade gas fikretu i spiči ga pravo kroz one nanose. Rođine kolege neveruju, pitaju ga šta ono bi i kakav je to čovek. A moj rođa odgovori smeškajući se( na engleskom, pošto su mu kolege crnja i francuski kanađanin):
- There are small amount of heroes like Lackovic Rade is. Someone was Lackovic Rade, was Rade in little Shabac.(Malo li je takvijeh junaka kao što je Lackoviću Rade. Neko beše Lackoviću Rade, beše Rade u malenom Šapcu)